Ovaj završni rad predstavlja analizu nastanka i praksi korištenja pojmova Balkan i Jugoistočna Europa tijekom 20. stoljeća u politici, diplomaciji te znanstvenom diskursu, kao i njegove prisutnosti na razini stereotipnih predodžbi prisutnih u široj javnosti. U radu se, naime, prezentiraju spomenuti pojmovi te opisuju njihove terminološke mijene kroz cijelo 20. stoljeće, kao i njihov nastanak u skladu s povijesnim trenutkom te razvoj samog značenja u širem smislu. Prvo, pojam Balkan je termin koji duže vrijeme kod mnogih izaziva osjećaj nelagode, ponižavanja, zaostalosti i, nadasve primitivizma. U tom smislu, znanstvenici kao što su Mark Mazower i Marija Todorova, sistematizirano opisuju tijek događaja koji su ponajviše utjecali na takav rasplet, te o Balkanu pišu uglavnom na način koji jasno svjedoči da je takva slika Balkana u mnogome organizirano konstruirana na Zapadu te kako se isti nerijetko i nezasluženo koristi izričito kao pejorativni izraz. Nadalje, budući da je Balkan veoma usko povezan uz negativnu konotaciju, ovaj rad u nastavku analizira stanje kako se u prvoj polovici 20. stoljeća želio osmisliti naziv za isto geografsko područje, ali koje ne bude u kompromitirajuće naravi. Bio je to naziv Jugoistočna Europa koji je također s određenim vremenskim odmakom poprimio negativna obilježja, i to za vrijeme nacističke vladavine. Isto tako, u radu je spomenuta činjenica kako brojni istraživači na ovaj zemljopisni prostor gledaju, uglavnom, s različitih aspekata zbog čega dolazi do potpune konfuzije u kontekstu određivanja regije, pa zatim i same pojmovne determinacije. Dakle, iz rada se može zaključiti kako su ta dva pojma uvelike sličnih karakteristika, no u pojedinim segmentima zasigurno i različita. Naposljetku, Balkan se jednoznačno može okarakterizirati kao područje unutar Jugoistočne Europe, odnosno kao njezin gotovo pa imanentni dio, pri čemu oba pojma bespogovorno zavise jedan o drugom.