Abstract | U medicini, njega za umiruće ne odnosi se samo na medicinsku skrb za
pacijente u posljednjim danima svoga života, nego i na medicinsku skrb za sve
one s terminalnom bolešću ili terminalnim stadijem koje je napredovalo, dalje je
u progresiji i neizlječivo. Njega se usredotočuje na pacijentovu udobnost.
Pacijent zaprima razne lijekove i terapije kako bi se kontrolirala bol i ostali
simptomi kao što su opstipacija, mučnina i nedostatak zraka. Neki pacijenti
ostaju doma tijekom toga razdoblja, dok drugi ostaju u bolnici, ili nekoj drugoj
ustanovi. U svakom slučaju, postoje dostupne medicinske, psihološke i
duhovne usluge vezane uz umiranje kojima se pomaže pacijentima i njihovim
obiteljima. Hospicij obično pruža takve usluge. Vrijeme pred kraj života različito
je kod svake osobe. Svaki pojedinac ima jedinstvene potrebe u vezi informacija
i potpore. O svim pitanjima i svakoj zabrinutosti vezane za kraj života, koje
obično opterećuju pacijenta i njegovu obitelj, trebalo bi se raspraviti sa
zdravstvenim timom čim se pojave. Pacijenti i članovi njihove obitelji često žele
znati koliko vremena im je još preostalo. Na ovo pitanje teško je odgovoriti.
Iako doktori mogu dati takvu procjenu na temelju poznavanja pacijenta, često
oklijevaju. Doktori, naime, mogu postati prezabrinuti zbog svoje procjene, ako
dodaju premalo ili previše vremena. Time se pribojavaju davanja lažne nade ili
pak njenog uništenja.
Briga za bolesnog člana obitelji može biti vrlo zahtjevna, te potencijalno
štetna za zdravlje uopće, mentalno zdravlje, posao, društvene odnose i kvalitetu
života onoga koji pruža njegu. Da bi se ublažio stres kod njegovatelja i
omogućilo njegovatelju da se bolje nosi sa zahtjevima njege voljene osobe,
potrebno je sustavno razviti program pomoći u kući. |