Abstract | Rak je skup bolesti u kojih se stanice žljezdanog tkiva dojke nekontrolirano umnožavaju i dijele proizvodeći masu koju nazivamo zloćudni tumor. Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena. Svaka će deseta žena oboljeti od raka dojke tijekom života. Povijest raka dojke zabilježen je već od 1600 godine p.K. Poznat kao nalaz Edwina Smitha, to je najstariji liječnički zapis na papirusu. Dojka je parna žlijezda koja je bogata mreža limfnih žila koje odvode limfu prema limfnim čvorovima pod pazuhom, i zato se tamo prvo pojavljuju metastaze. Svi tumori dojke nastaju u 90% slučajeva u kanalićima ili lobulima dojke. Rak dojke pojavljuje se u žena već prije tridesete godine života. Do menopauze učestalost raste,udvostručuje se svakih deset godina. Nerađanje ili kasno rađanje prvog djeteta povećavaju rizik oboljenja od raka dojke. Ako je menopauza nastupila poslije 55.godine, rizik obolijevanja dvaput je veći nego u žena koje su prvo dijete rodile prije 20.godine života. Nerađanje povećava rizik. Dojenje djeteta smanjuje rizik, pogotovo ako žena doji nekoliko mjeseci ili više od godinu dana. Nasljeđu se u europskim zemljama pripisuje oko 10% slučajeva raka dojke. Općenito se može reći da nasljedni čimbenici utječu na sklonost osobe da se načinom života i navikama izlaže kancerogenima te određuju osjetljivost prema mjerama za prevenciju i liječenje raka. Velikim brojem etioloških nepoznanica rak dojke je izazov za suvremenu epidemiologiju. Karcinom dojke najčešći je karcinom u žena u svijetu, u razvijenim kao i zemljama u razvoju. Od njega je u svijetu 2002.godine prema procjenama Međunarodne agencije za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije dijagnosticirano više od milijun, umrlo više od 400.000 žena. Zdravstveni je problem stanovništva u mnogim zemljama svijeta. Liječenje započinje najčešće nekoliko tjedana nakon postavljanja dijagnoze. Svoje mišljenje mogu dati onkolog, radiolog, plastični kirurg. Mamografija je najvažnija i najučinkovitija, neinvazivna rendgenska metoda oslikavanja u dijagnostici bolesti dojke. Prikazuje mikrokalcifikacija promjera 200-300 μm, oni predstavljaju najraniji znak raka dojke i ne mogu se prikazivati nijednom drugom metodom oslikavanja. Terapija može biti sistemska ili lokalna.
Pod lokalnu ubrajamo kirurški zahvat i radioterapiju, dok su kemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske.
Program rehabilitacije čine rehabilitacijski tim: specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, psihoterapeut, defektolog, radni terapeut, socijalni radnik, fizioterapeut, medicinska sestra, stručnjaci za protetička i ortopedska pomagala. Rehabilitacija bolesnika s rakom dojke je proces maksimalnog mogućeg osposobljavanja. Maksimalni poticaj što se tiče fizičkih, emocionalnih, edukativnih, psihičkih, socijalnih i radnih potencijala. Bolesnike s tumorom dojke se danas svrstavaju u kronične bolesnike. Rak dojke po opsežnosti i različitosti ostavlja veliki broj invalidnosti, pa je rehabilitacija postala nužna u sveukupnom liječenju. Rehabilitacija započinje planiranim program na adekvatan način predstavlja bolesniku da bi se motivirao za suradnju tijekom liječenja. Način provođenja, intenzitet i program određuje specijalist fizijatar u suradnji sa onkološkim timom liječnika. Posao koji obavlja medicinska sestra kod raka dojke je skrb, nadzor, praćenje, savjetovanje te vođenje dokumentacije i njega. Rano otkrivanje tumora dojke glavni je preduvjet suzbijanja njegovih nepovoljnih posljedica. Oboljelom treba dati do znanja da ga razumijemo i da smo tu zbog njega. Medicinska sestra ima jako veliku ulogu u liječenju, prevenciji i rehabilitaciji, ona je oboljelom pomoć, savjetnica, učiteljica, podrška, edukatorica. Najvažnije je da se osoba osposobi za osnovne životne funkcije, postigne normalan aktivan život, unatoč poteškoćama koje donosi bolest i liječenje. |