Abstract | Osim očekivanih fizičkih promjena i zdravstvenog stanja, socijalni
činitelji imaju veliki utjecaj na spolno ponašanje muškaraca i žena u starosti.
Mnogo je mitova, stereotipa i šala na račun spolnih aktivnosti starih ljudi.
Socijalna očekivanja o smanjenom spolnom interesu u starosti su toliko jaka
da se mnogi stariji i ponašaju u skladu s njima, iako ne bi trebali. Suprotno
vjerovanjima mnogi ljudi u sedamdesetim i osamdesetim godinama ostaju
spolno aktivni. Prema Maslowu (1970), određene ljudske potrebe moraju biti
zadovoljene kako bi se osigurala maksimalna funkcionalnost i zadovoljstvo.
U kasnijoj životnoj dobi, kada osnovni psihološki sustav postepeno,
tijekom vremena gubi na snazi, potreba za sigurnošću, osjećajem pripadanja
i privatnošću postaju vrlo važni. Erektilne disfunkcije (impotencija) su čest
problem među starijim muškarcima i mogu dovesti do ozbiljnih emocionalnih i
psiholoških problema. Erektilna disfunkcija u starijoj dobi je često povezana s
osnovnim bolestima kao što je dijabetes, lijekovi, alkohol, depresija, te dugi
periodi apstinencije. Danas se pruža raznovrsna medicinska terapija erektilne
disfunkcije, ali najvažnije je da su prihvatljivi muškarcu i njegovoj partnerici.
Medicinska sestra ima često poteškoća u razgovoru o tom području zbog
odgojnih, moralnih, religijskih ili drugih prepreka.
Spolno ponašanje je, možda i više nego bilo koji drugi aspekt života,
podložno kulturnim normama. Društvo određuje standarde spolno poželjnog
ili nepoželjnog, normalnog ili abnormalnog. Intimnost i bliskost s partnerom
stvara jaki osjećaj pripadnosti. Gubitak te uloge rezultira anksioznošću za
mnoge starije osobe. |