Abstract | Shizofrenija je jedan od najtežih psihijatrijskih poremećaja koji utječe na cjelovitost ljudskog bića i ima učinak na svaki aspekt čovjekovog funkcioniranja. Tijek poremećaja kod većine oboljelih je kroničan. Shizofrenija je neizlječiva, no lijekovima i radnom terapijom moguće je smanjiti simptome koji su prisutni kod oboljelih osoba i omogućiti im samostalan život. Tijekom povijesti shizofreniju su nazivali raznim imenima, a najkontroverznije i najpogrešnije mišljenje o shizofreniji vladalo je tijekom razdoblja prije Kristova rođenja kada se smatralo da je poremećaj uzrokovan zlim duhovima, dok pravi uzrok poremećaja još uvijek nije otkriven. Shizofrenija je obilježena mnogim simptomima i znakovima koji se dijele u pet skupina, a to su pozitivni, negativni, kognitivni, depresivni i agresivni. Prema desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema, shizofrenija se dijeli u devet skupina, a najčešći oblik je paranoidna shizofrenija. U postavljanju dijagnoze koriste se osnovne metode poput promatranja ponašanja osobe, uzimanja anamneze i heteroanamneze pri čemu se koriste opći kriteriji prema desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema te kriteriji iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje uz laboratorijske pretrage, kompjutorizirane tomografije, scintigrafije mozga, magnetne rezonance te rendgenskih i ultrazvučnih pretraga koje se najčešće provode u svrhu isključenja organskog oštećenja ili bolesti koji bi mogli uzrokovati psihičke tegobe kod oboljelih osoba. Osnovni princip liječenja predstavlja psihofarmakoterapija uz psihoterpiju i socioterapiju. Osobe oboljele od shizofrenije često su stigmatizirane od strane okoline. Društvo ima negativne stavove koji su temeljeni na predrasudama, neznanju i diskriminaciji. Oboljele osobe često su degradirane jer društvo smatra kako su lijeni, neodgovorni i nasilni. Stigmatizacija i diskriminacija negativno utječu na razvoj poremećaja jer se osobe povlače u sebe čime se sprječava sudjelovanje i napredovanje u procesima resocijalizacije i uništava sklopljene odnose s drugim ljudima radi čega je potrebno educirati društvo o poremećaju te kako se ponašati prema oboljelim osobama. U zdravstvenoj njezi važan je individualizirani pristup. Medicinska sestra/tehničar u zdravstvenoj njezi brine se o svim potrebama oboljele osobe koju se prihvaća na temelju njezine osobnosti zajedno s prisutnim poremećajem. Fokus zdravstvene njege predstavljaju osnovne ljudske želje i potrebe koje mogu biti socijalne, psihološke, biološke i duhovne. U radu su razjašnjena i uspoređena dva prikaza slučajeva osoba oboljelih od shizofrenije s vrlo različitom anamnezom i ishodom liječenja. |