| Abstract | Ljudski život prepoznat je kao najviša društvena vrijednost, te je pravo na život najvažnije među osnovnim neimovinskim pravima, koje je određeno samim bićem čovjeka. Istovremeno postoji i pravo pojedinca da raspolaže svojim životom, što znanstvenici tumače kao priliku za izložiti se znatnom riziku i odlučiti o okončanju vlastitog života. Eutanazija se odnosi na prekid života neke osobe, posebice neizlječivo bolesnih pacijenata, s ciljem smanjenja boli i patnje bolesnika. Razlikujemo dvije glavne podjele eutanazije, a to su aktivna i pasivna eutanazija. Eutanazija je postala aktualna tek u dvadesetom stoljeću, kada su provedena i prva iskustva njene legalizacije. Prva zemlja koja je legalizirala i aktivnu i pasivnu eutanaziju bila je Nizozemska, koju zatim slijede Belgija i Luxemburg. U Švicarskoj, eutanazija je zakonski zabranjena, ali je u skladu sa švicarskim zakonom dozvoljena pomoć u činu samoubojstva ukoliko nema osobne koristi. Letimičan pogled na jurisdikcije u kojima je eutanazija legalizirana potvrđuje da one teže većem stupnju sekularnosti i ateizma od prosjeka.
Provedenim istraživanjem možemo vidjeti da je jedan od istaknutijih zaključaka jaka podrška autonomiji pacijenata. Slična podrška vidljiva je i u stavu prema legalizaciji eutanazije gdje gotovo 69% ispitanika smatra da bi eutanazija trebala biti dozvoljena u današnje vrijeme. Nadalje, 9,6% ispitanika slaže se s tvrdnjom da je oduzimanje ljudskog života neprihvatljivo neovisno o okolnostima dok se njih 12% u potpunosti slažu s navedenom tvrdnjom. Ovaj stav često proizlazi iz vjerskih i kulturnih uvjerenja, koja naglašavaju svetost života i moralnu odgovornost za njegovo čuvanje. Za bolesnike u terminalnom stanju ili s bolestima koje uzrokuju veliku patnju i nemaju dobru prognozu, od velike je važnosti pokušati ne samo održati život pod svaku cijenu, već i cijeniti kvalitetu života koja im se nudi. Uloga magistre/a sestrinstva u kontekstu eutanazije složena je i zahtijeva visoku razinu stručnosti, empatije, i etičke osjetljivosti. Kroz edukaciju, komunikaciju i zagovaranje, medicinske sestre/tehničari doprinose stvaranju okruženja u kojem bolesnici mogu doživjeti dostojanstvenu i suosjećajnu njegu na kraju svog života. |
| Abstract (english) | Human life is recognized as the highest social value, and the right to life is the most important among basic non-property rights, which is determined by the very being of man. At the same time, there is also the right of an individual to dispose of his life, which scientists interpret as an opportunity to expose himself to considerable risk and decide to end his own life. Euthanasia refers to the termination of the life of some persons, especially terminally ill patients, with the aim of reducing the patient's pain and suffering. We distinguish two main divisions of euthanasia, active and passive euthanasia. Euthanasia became relevant only in the twentieth century, when the first experiences of its legalization were carried out. The first country to legalize both active and passive euthanasia was the Netherlands, followed by Belgium and Luxembourg. In Switzerland, euthanasia is legally prohibited, but according to Swiss law, assistance in the act of suicide is allowed if there is no personal benefit. A cursory glance at the jurisdictions where euthanasia is legalized confirms that some are heavier than average in terms of secularism and atheism.
Through the conducted research, we can see that one of the most prominent conclusions is a strong support for patient autonomy. Similar support is also visible in the attitude towards the legalization of euthanasia, where almost 69% of respondents believe that euthanasia should be allowed nowadays. Furthermore, 9.6% of the respondents claim that the taking of human life is unacceptable regardless of the circumstances, while 12% of them fully express themselves with this statement. This attitude often stems from religious and cultural beliefs, which emphasize the sanctity of life and the moral responsibility to preserve it. For patients in a terminal condition or with diseases that cause great suffering and do not have a good prognosis, it is of great importance to try not only to maintain life at all costs, but also to appreciate the quality of life that is offered to them. The role of the master of nursing in the context of euthanasia is complex and requires a high level of expertise, empathy and ethical sensitivity. Through education, communication and advocacy, nurses/technicians contribute to creating an environment where patients can experience dignified and compassionate end of life care. |
