Medijska pismenost i medijski odgoj zamišljeni su kao koncepti koji su logički slijed u obrazovanju nakon posljedica globalnih društvenih, ekonomskih i kulturnih promjena. Digitalno doba zahtjeva visoki stupanj individualnih i društvenih vještina što rađa potrebu za reorganizacijom samog sustava obrazovanja. Medijsko obrazovanje uči pojedince tumačiti i proizvoditi poruke, odabirati najpogodnije medije za komuniciranje i igrati veću ulogu u medijskoj ponudi i proizvodnji. Krize komunikacije, novinarske etike i civilnog društva nastoji se riješiti konceptom opismenjavanja, uključivanjem građana u društvene procese, istinitim informiranjem i razvojem onih vještina pomoću kojih će svaki pojedinac kroz kvalitetnu komunikaciju na svim razinama komuniciranja raditi za vlastite interese, ali i interese cijelog društva. Novinarska profesija našla se u sukobu između svog identiteta i vanjskih i unutarnjih pritisaka pa je nužno istražiti i način na koji medijska pismenost može vratiti vjerodostojnost samoj profesiji. Profesionalac koji je dobro pripremljen za obavljanje informativne profesije, svjestan svojih obaveza i etičkih kriterija, osoba sa velikom željom za očuvanje svog dostojanstva, lakše će svladavati prepreke suvremenog svijeta te će prikupljene informacije moći koristiti za postizanje mira i napretka te slobode i pravde za sve. Isto tako, svaki građanin civilnog društva imat će potrebu primati i proizvoditi informacije koje imaju vrijednosno značenje za sve članove društva te na taj način oplemeniti i novinarsku profesiju.