Šećerna bolest (diabetes mellitus) sindrom je koji nastaje zbog apsolutnog ili relativnog manjka ili djelovanja inzulina, a rezultat je hiperglikemija. Bez obzira na to je li postojala prije trudnoće ili se pojavila tek u trudnoći, stanje je povezano s mnogobrojnim komplikacijama u trudnice, fetusa i novorođenčeta. Dijabetes za vrijeme trudnoće može poprimiti nekoliko oblika. Dijabetes tipa 1 i 2 mogu biti prisutni i dijagnosticirani i prije trudnoće, međutim, čest je oblik gestacijskog dijabetesa, čiji se sindrom prvi put dijagnosticira za vrijeme trudnoće. Gestacijska šećerna bolest (tip III), karakterizirana tranzitornom intolerancijom glukoze u trudnoći, pojavljuje se u 1-4% svih trudnoća. Liječenje trudnica s gestacijskim dijabetesom ovisi o opstetričkim problemima. Ciljevi liječenja GDM-a su: euglikemija, prevencija ketoacidoze, posebice dijabetesa tipa I, optimalan porast tjelesne mase i smanjenje fetalnog rizika. Mirovanje je potrebno za one trudnice s habitualnim pobačajima i preeklampsijom. Hormonska se terapija daje u trudnica s prijetećim pobačajem. Liječenje inzulinom preporučuje se kad je glukoza na tašte više od 6.1 mmol/l ili kad je srednja vrijednost glukoze u dnevnom profilu viša od 7 mmol/l. Oko 5-10% žena s GDM-om ne postiže dovoljno dobru metaboličku kontrolu samo s dijetom pa im treba dati i inzulin. Fizička aktivnost važna je u liječenju trudnica s pregestacijskim i gestacijskim dijabetesom. Svrha je prekoncepcijske obrade žena koje boluju od pregestacijskog dijabetesa postići normoglikemiju neposredno prije trudnoće da bi se smanjila učestalost komplikacija. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje kojim se željelo uvidjeti koliko tjelesna težina i visina utječu na pojavnost šećerne bolesti, razdoblje kada se šećerna bolest najčešće otkriva, ima li genetičke predispozicije za šećernu bolest i utječe li šećerna bolest na ishod trudnoće. U istraživanju je sudjelovalo 125 trudnica i rodilja raznih dobnih skupina, koje su imale povišenu razinu šećera u krvi tijekom trudnoće. Rezultati su pokazali da najčešća pojavnost šećerne bolesti između 25. i 32. godine, u prvoj trudnoći, da pretilost nije presudni faktor pojavnosti dijabetesa, da je 50% ispitanica imalo genetsku predispoziciju i da je veći broj trudnoća završio induciranim porodom ili carskim rezom.