Abstract | Tema rada je opisati kako očuvati najbolju moguću kvalitetu života bolesnika s traheostomom
i njegove obitelji. Rad nastoji prikazati širinu sestrinskog pristupa u prepoznavanju i
rješavanju problema iz područja procesa sestrinske skrbi kod bolesnika s traheostomom. U
uvodnom dijelu prikazani su anatomija i fiziologija traheje, dijagnostičke pretrage, znakovi
respiratorne insuficijencije i vrste operativnih zahvata. Rad se nastavlja sa ulogom medicinske
sestre i posebnostima zdravstvene njege kroz perioperacijsko i postoperacijsko razdoblje. U
radu je istaknuta i važnost kvalitetne fizičke i psihološke perioperacijske pripreme koja
uvelike utječe na postoperacijsku prilagodbu i očekivanja bolesnika. Na taj način uklanjaju se
osjećaji tjeskobe i straha koji su često uzrokovani neupućenošću, netočnim informacijama i
utjecajem različitih predrasuda. Navedene su i važnosti samostalnosti i edukacije bolesnika u
aktivnostima samozbrinjavanja kao bitnog čimbenika za prihvaćanje samog sebe te ponovnu
socijalizaciju bolesnika. U radu je također obrađena i uključenost bolesnikove obitelji u
zdravstvenu njegu koja je od neprocjenjive važnosti za bolesnikov oporavak, poboljšanje
smanjenog samopouzdanje i osjećaja nedostatka kontrole te daljnjeg povećanja subjektivne
kvalitete života. Prikazan je slučaj kvalitete života obitelji i bolesnika s traheostomom. Mjerni
instrument je „WHOQOL BREF“ upitnik Svjetske zdravstvene organizacije koji je
primijenjen na g. L.P. i njegovoj supruzi te jedanaest obrazaca zdravstvenog funkcioniranja
prema M. Gordon. Bolesnici s traheostomom i njihove obitelji često su suočeni s ekonomskim
problemima kao što su smanjenje radnih mogućnosti, rad u pasivnoj poziciji, napuštanje posla
i prisilno umirovljenje. Traheotomija zbog svega navedenog često dovodi do značajnih
mentalnih i emocionalnih poteškoća kao što su anksioznost i depresivnost, te snižene
pozitivne percepcije vlastite slike tijela. To utječe na smanjenu brigu o sebi, lošijim
interpersonalnim odnosima i općenito smanjenom osjećaju blagostanja, odnosno lošijom
kvalitetom života. Medicinske sestre su prve u doticaju sa oboljelima i one imaju značajnu
ulogu u poboljšanju kvalitete života bolesnika s traheostomom. Svojim znanjem,
profesionalnošću, iskustvom i vještinama mogu pomoći u promicanju kvalitetnijeg života
bolesnika s traheostomom i njegove obitelji. Pridržavanjem profesionalnih standarda,
stručnim unapređenjem, izobrazbom, upravljanjem kvalitetom i financijskim planiranjem
kvalitete i sigurnosti liječenja i pružanja usluga može se unaprijediti, ali postići i zadovoljstvo
zaposlenika i bolesnika. Osim toga, društveni odnosi bolesnika s traheostomom je područje u
kojem treba aktivnije djelovati. Češćim informiranjem javnosti, održavanjem tribina,
edukacijama stanovništva mogu se smanjiti predrasude i povećati prihvaćenost oboljelih u
društvu što im je bitno za poboljšanje samopercepcije u/s promijenjenim izgledom i načinom
komunikacije te unapređenjem kvalitete života bolesnika i obitelji s traheostomom. |