Abstract | Vodeće mjesto u liječenju pacijenata u intenzivnim jedinicama je mehanička ventilacija.
Ona zauzima vodeće mjesto kod teško oboljelih i vitalno ugroženih. Provodi se kod pacijenata
koji iz bilo kojih razloga nisu u mogućnosti pomoću vlastitog disanja osigurati izmjenu plinova
u organizmu. Sam razvoj mehaničke ventilacije pluća je opisan u Starom zavjetu, najstarijem
pisanom dokumentu i do danas je prošao dug tehnološki put. Zahvaljujući današnjoj suvremenoj
elektronici, mikroprocesorima i kompjuterskoj tehnologiji u ventilatore i novim saznanjima o
ventilaciji, ovi aparati se sve više usavršavaju i približavaju stvarnim potrebama bolesnika.
Postoje dvije grupe ventilacije a to su invazivna i neinvazivna. Invazivna podrazumijeva
trahealnu intubaciju pacijenta i povezivanje pacijenta s aparatom(respiratorom), a neinvazivna
se može izvoditi negativnim i pozitivnim tlakom u dišnim prostorima.Suvremena mehanička
ventilacija započela je neinvazivnom ventilacijom bolesnika negativnim pritiskom(čelična
pluća), a mnogo kasnije razvijeni su aparati za primjenu invazivne ventilacije. Mehanička
ventilacija ima zadaću osigurati adekvatnu izmjenu plinova u plućima, primjene preciznih
koncentracija kisika, održavanje ekspanzije pluća, održavati alveolarnu ventilaciju i pomoći
pacijentu manji utrošak energije pri disanju.Prije početka ventilacije važno je odrediti parametre
za pacijenta a oni ovise o spolu, visini, kliničkom stanju kao što su akutni respiratorni distres
sindrom (ARDS), hiperkapnije, KOPB, neurotraume. Potrebno je visoko znanje i stručnost
osoblja koje rukuje aparatima kako bi znali pravilno odrediti parametre, prepoznati i spriječiti
komplikacije. U zadnje vrijeme dosta se povećao interes za neinvazivnim metodama
(oronazalne maske, nazalne maske, maska preko cijelog lica ili šljem) jer to omogućava komfor
i bezbolnost za bolesnika. |
Abstract (english) | The leading role in the treatment of patients in intensive care units is mechanical ventilation.
It occupies a leading position in severely ill and vitally-threatened patients. It is carried out on
patients who, for whatever reason, are not able to ensure gas exchange in the body by means
of their own breathing. The development of mechanical ventilation of lungs is described in
the Old Testament, the oldest written document and until the present day it has come a long
way from a technological point of view. Thanks to today's modern electronics,
microprocessors, computer technology and new findings on ventilation, these devices are
being advanced and getting closer to the real needs of patients. There are two groups of
ventilation, invasive and non-invasive. The invasive group includes a tracheal intubation of
the patient and connecting the patient to a device (respirator), the non-invasive can be
performed with a negative and a positive pressure in the breathing space. The modern
mechanical ventilation started with a non-invasive ventilation of patients with a negative
pressure (iron lungs), and much later the devices for application of the invasive ventilation
were developed. Mechanical ventilation is tasked to ensure adequate gas exchange in the
lungs, to apply precise oxygen concentration, to maintain the expansion of the lungs, maintain
alveolar ventilation and help the patient in reducing energy consumption during breathing.
Before the start of ventilation it is important to determine the parameters for the patient and
they depend on gender, height, clinical condition such as acute respiratory distress syndrome
(ARDS), hypercapnia, COPD, neurotrauma. It takes high knowledge and expertise of the staff
who handles the appliances to know how to determine the parameters, identify and prevent
complications. Lately, the interest in non-invasive methods (oronasal masks, nasal masks, full
face mask or helmet) has increased, because it provides comfort and is painless for the
patients. |