Funkcioniranje financijskog sustava uvelike doprinosi stabilnosti i ekonomskom razvoju pojedine države. Poslovne banke obavljaju značajnu funkciju kako u nacionalnom tako i u globalnom gospodarskom sustavu. Zbog pojave ekonomskih i financijskih kriza te s njima povezanim rizicima kapital banke smješten je u središte bankovnih regulacija. Kapital banke ispunjava mnogobrojne zadatke, no jedan od najvažnijih je zaštita banke od rizika. Problematika s kojom se suočavaju banke ogleda se u određivanju optimalne količine koja će zadovoljiti potrebe regulatora i vlasnika banaka, s obzirom da njegovo prikupljanje predstavlja trošak. Jedna od mjera je stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka koja se izračunava kao odnos jamstvenog kapitala i ukupne izloženosti rizicima. U prvom dijelu rada iznose se teorijske postavke kapitala banke zajedno s pojavom najznačajnijih rizika s kojima se susreću u poslovanju. U nastavku se definiraju problemi regulacije međunarodnog bankarstva koji su doveli do nastanka i implementacije Baselskih sporazuma. Za uspješno provođenje regulacije nadležna je Hrvatska narodna banka provođenjem postupka supervizije. U drugom dijelu rada provedeno je empirijsko istraživanje čiji je cilj utvrditi utjecaj makroekonomskih varijabli na stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala hrvatskih banaka pri čemu je primijenjena metoda testiranja kritičnih vrijednosti, odnosno ARDL (autoregressive distributed lag model) pristup kointegraciji vremenskih serija. Utjecaj na stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala promatran je putem odabrane metode u dugom i kratkom roku pomoću sljedećih varijabli: realni bruto domaći proizvod, kamatne stope na kunske kredite s valutnom klauzulom i realni efektivni devizni tečaj kune. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje povezanosti između varijabli iako bi hrvatske banke trebale voditi računa o mogućem nepovoljnom utjecaju makroekonomskih kretanja na stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala.