Suvremeni turizam nalazi se pred mnogim teškim pitanjima i izazovima. I domicilno stanovništvo i turisti pred velikim su izazovom kako se nositi sa barijerama u međunarodnom turističkom prometu. Pored nekih osnovnih barijera kao što su vizni režimi postoje sociokulturne, tehnološke, ekonomske, etičke, političke, legislativne i ekološke barijere. Trenutno u svijetu turističkih putovanja postoji previše barijera, a one se zbog sve veće pojave kriminala u turizmu, ekoloških katastrofa te terorizma povećavaju. Unatoč tome turistička gospodarstva svake godine sve više rastu, te se uz informatičku tehnologiju nalazi na vodećoj poziciji. Može se reći da je barijera onoliko koliko ima i odnosa na turističkom tržištu. Pojedinac može utjecati samo na pojedina ograničenja, no ta su ograničenja možda i najbitnija. Svatko u uklanjanju barijera treba krenuti od sebe samog. Svijest i edukacija više pojedinaca čini masu koja može doprinijeti ublažavanju barijera.Međusobno uvažavanje i prihvaćanje kulturoloških razlika važni su u realiziranju međunarodnog turizma. Potreban je dugotrajan napor da se isprave pogreške iz prošlosti, a još dugotrajniji napor da se ide ka održivom razvoju turizma. Održivi razvoj turizma podrazumijeva ne samo socio-kulturne, etičke, ekološke, tehnološke i ekonomske, već i političke čimbenike, koji su najvažniji u donošenju strategija i legislative preko kojih utječu na preostale čimbenike i održivi rast i razvoj. Koordiniranim djelovanjem politike i turističkog sektora potrebno je stvoriti pravnu osnovu koja neće ugrožavati domicilno stanovništvo, te domicilno stanovništvo treba biti uključeno u donošenje odluka i strategija, kao što je u radu opisano u primjeru golfa na Srđu. Elitni turizam i masovan kruzing turizam nisu ona područja koja Dubrovniku trebaju. Povijest pokazuje kako je Dubrovnik bio ispred svog vremena, a danas je, u suprotnošću sa vlastitim sloganom „Libertas“, postao „turističkom robom“. Dubrovnik, ali ni ostala turistička odredišta ne smiju postati „turističkim robovima“ zbog svojih odluka, te je stoga potreban zaokret o razmišljanju o turizmu kao vodećem izvoru prihoda. Turizam je skup djelatnosti, te se na taj način mora početi upravljati razvojem turizma. Rješenja se moraju početi donositi na lokalnoj, pa tek onda na višim razinama. Prvi korak mora biti donošenje zakonodavnih odluka koje će omogućiti povezivanje domaćih poljoprivrednih proizvođača (prije svega ekoloških poljoprivrednika i proizvođača integrirane poljoprivrede) i turističkog sektora. Tim potezom bi uz lokalne poljoprivrednike i ugostitelje profitiralo lokalno stanovništvo (zapošljavanje), država (povećanje BDP-a, konkurentnost) i sami turisti (kvalitetan turistički proizvod održivog turizma). U ovom primjeru se vidi uključenost svih dionika u rješavanje problema barijera u turističkom razvoju i utjecaj politike na zakonodavstvo što donosi pozitivan utjecaj na socijalne, etičke, ekonomske i ekološke čimbenike. Ovakvim pristupom trebalo bi se pristupiti rješavanju lančanog efekta barijera turističkog razvoj. Zaključno, istraživanjem se došlo do spoznaje kako postoje lakše i teže savladive barijere u međunarodnom turizmu. O volji svih interesnih skupina, koje kreiraju turistički razvoj i koje se nalaze u okruženju, ovisi u kojem će one postotku biti smanjene. Potvrđivanjem hipoteze na primjeru Grada Dubrovnika, kako se isti suočava sa ekonomskim i socio-kulturnim barijerama zbog rapidnog porasta broja posjeta i različitosti interesa za destinaciju (obiteljske, kulturne, kruzing grupe kao dio posjeta stare gradske jezgre i uže okolice) pokazana je nemogućnost svođenja svih ograničenja na minimum. Teorijski pregled barijera na jednom mjestu i komparativni dio istraživanja u ovom radu temeljem primjera prakse mogu poslužiti za daljnje diskusije, istraživanja te prepoznavanje ograničenja i izazova u turističkom sektoru, što može doprinijeti donošenju strategija koje trebaju riješiti probleme suvremenog turističkog razvoja.