Abstract | Bolonjskom deklaracijom započela je reforma visokoškolskog obrazovanja u Europi.
Europska unija je nastavila modernizirati obrazovni sustav, koji smatra temeljem efikasnog
gospodarstva, uvođenjem koncepta cjeloživotnog učenja iznesenog u Lisabonskoj strategiji.
Pojam cjeloživotno učenje definira se kao aktivnost učenja tijekom života s ciljem
unapređivanja znanja, vještina, sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne
perspektive. U sklopu cjeloživotnog obrazovanja uvažavaju se svi oblici obrazovanja:
formalno, neformalno obrazovanje i informalno učenje. Cjeloživotno obrazovanje prihvaćeno
je u svijetu kao model osobnog i profesionalnog razvoja i važan je korak u osvještavanju,
pokretanju i transformaciji modernog društva u društvo znanja. Bijela knjiga o obrazovanju iz
1995. godine nastala je kao dio procesa kojemu je istovremena namjera poduzeti analizu i
predložiti smjernice za djelovanje u području obrazovanja (education) i izobrazbe (training).
Zagovara stajalište da u modernoj Europi nisu neuskladiva tri bitna zahtjeva: socijalna
integracija, povećanje zaposlenosti i osobno ispunjenje te da se ne bi smjeli dovesti u sukob
već bi trebali biti usko povezani. Lisabonsko zasjedanje Europskog vijeća u ožujku 2000.
godine potvrđuje da je Europa neosporivo ušla u „vrijeme znanja“ sa svim posljedicama
kojima ta činjenica utječe na kulturni, ekonomski i društveni život. Ustanovilo se da je
unapređivanje cjeloživotnog učenja nužno za uspješnu tranziciju prema društvu i ekonomiji
utemeljenoj na znanju. Upravo zbog toga, bit nadolazećih promjena predstavljaju europski
sustavi obrazovanja i osposobljavanja koje je potrebno prilagoditi tim promjenama.
Kontinuirano obrazovanje pogoduje pojedincima, društvu i gospodarstvima. Pojedincima
omogućuje potrebna znanja, vještine, vrijednosti, stavove i razumijevanja, čini društva
produktivnijim i inovativnijim time što zaposlenici stvaraju i otkrivaju nove sposobnosti i
ideje, jača gospodarstvo vještinama i znanjem da se pojedinci razvijaju jer snažno
gospodarstvo rezultira mogućnošću bolje zarade, blagostanja i napretku samog gospodarstva.
Program za cjeloživotno učenje je program Europske unije za obrazovanje i stručno
osposobljavanje, koji podrazumijeva sve aktivnosti vezane za učenje tijekom čitavog života,
prema odluci Europskog parlamenta i Vijeća EU. Za navedeni je program u razdoblju od
2007. do 2013. godine bilo na raspolaganju ukupno 6.9 milijardi eura. To je ujedno i najveći
program EU u području obrazovanja koji obuhvaća sve sektore obrazovanja te potiče
mobilnost i međunarodnu suradnju. On nastoji doprinijeti razvitku Europske unije kao
naprednog društva znanja, s održivim gospodarskim razvitkom, s većim brojem i boljim
61
radnim mjestima te većom društvenom kohezijom. Nastoji potaknuti mobilnost učenika i
nastavnika, ali i zaposlenika u poduzećima, nevladinim udrugama, neprofitnim
organizacijama te javnim i privatnim ustanovama koje se na lokalnoj razini bave formalnim ili
neformalnim obrazovanjem. Unutar programa nalaze se potprogrami odnosno četiri sektorska
programa usmjerena na predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje
(Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje
(Leonardo da Vinci) i obrazovanje odraslih (Grundtvig) zatim Transverzalnog programa
namijenjenog intersektorskim područjima (suradnja u javnoj politici i inovacijama u
cjeloživotnom učenju, jezici, razvoj inovativnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija,
širenje i korištenje rezultata) i Program za potporu nastavi, istraživanju i promišljanju o
europskim integracijama i ključnim europskim institucijama i udruženjima (Program Jean
Monnet). Mobilnost podržavaju Comenius, Erasmus, Leonardo da Vinci te Transverzalni
program u sklopu aktivnosti Suradnje i inovacije u obrazovnim politikama. Od ukupnog
proračuna 18% dodijeljeno je centraliziranim aktivnostima tijelima Europske unije dok je
preostalih 82% decentraliziranim, odnosno nacionalnim agencijama. Također, određeni su
minimalni iznosi financiranja iz ukupnog proračuna namijenjenog za Program cjeloživotnog
učenja za svaki pojedini potprogram, za Comenius 13%, Erasmus 40%, Leonardo da Vinci
25% i Grundtvig 4%.
Erasmus+ novi je program EU u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i
sporta za razdoblje od 2014. – 2020. Ovim se programom nastoji pridonijeti rješavanju
glavnih socioekonomskih izazova s kojima će se Europa suočavati do kraja desetljeća,
zajedno s programom strategije Europa 2020 za rast, radna mjesta, socijalnu jednakost i
uključivanje. Programom Erasmus+ želi se ostvariti više nego u prethodnim programima time
da se promiče sinergija i uzajamno poticanje u različitim područjima obrazovanja, uklanjanje
granica između različitih aktivnosti i projekata, razvoj novih ideja, privlačenje sudionika iz
poslovnog svijeta i poticanje novih oblika suradnje. U svrhu ostvarenja svojih ciljeva,
program provodi aktivnosti mobilnosti pojedinaca, suradnje za inovacije i primjena dobre
prakse te aktivnost potpore za reformu politike. Ukupni proračun za sedmogodišnje razdoblje
iznosi 14.774 milijardi eura što je 40% više u odnosu na prethodni te osigurano je 1.68
milijardi eura za aktivnosti financiranja s trećim zemljama (partnerskim zemljama). Proračun
je raspodijeljen na mobilnost u svrhu učenja za pojedince, najmanje 63%, suradnja u
inovacijama i razmjena dobrih praksi, najmanje 28% te na podršku reformi politika otpada
4,2%. U Programu za cjeloživotno učenje se kroz godine prijavljivalo sve više sudionika i
više od 3 milijuna mladih ljudi participiralo je u mobilnosti u sedmogodišnjem razdoblju. S
tog aspekta, Program je ostvario svoje ciljeve i prije završetka samog programa. Novi
program nastoji ostvariti novih 3 milijuna mobilnosti i prema svim pokazateljima
pretpostavlja se da će biti uspješan. Iznosi stipendija su se s godinama povećavali, kao i
godišnji iznosi financiranja za svaki pojedini program. S druge strane, vremensko trajanje
mobilnosti se kroz godine smanjivalo. Mobilnost studenata te nastavnog i nenastavnog
osoblja se povećavala te je prema istraživanju na temelju osobnog iskustva sudionika
zaključeno kako im je mobilnost donijela višestruke koristi, od individualne do
institucionalne. Kao individualne koristi smatraju se usavršavanje stranog jezika, prednosti pri
zapošljavanju, život u multikulturalnim sredinama i širenje dobre prakse. Institucionalne su
pohađanje predavanja profesora sa stranih sveučilišta te umrežavanje sveučilišta. Europska
unija nastoji svojim građanima omogućiti jednake prilike stjecanja novih znanja, jezika i
iskustvo boravka u drugim sredinama. S obzirom da ulaskom svake države u integraciju
nestaju granice, svakom europskom građaninu dozvoljen je rad i boravak u stranoj državi na
kojem Unija i inzistira omogućujući im prilagođavanje u slučaju odluke za radom u stranim
državama. Europska unija može se razvijati i gospodarski napredovati jedino ako su njenim
građanima postavljeni jednaki sustavi obrazovanja i mogućnosti zapošljavanja. |