Cilj i svrha ovog diplomskog rada je prikazati kroz teorijski i praktični dio implementacijom odabranih primjera koliki značaj i utjecaj vinski turizam ima u razvoju turizma neke destinacije. Istraživanjem se nastojalo prikazati koliko razvoj vinskog turizma može doprinijeti i utjecati na pozicioniranje i prepoznatljivost određene turističke destinacije. Rad je podijeljen na prvi općeniti dio koji objašnjava teorijske odrednice vinskog turizma kao selektivnog oblika turizma koji nastoji doprinijeti produljenju turističke sezone kombinacijom gastro, kulturoloških, prirodnih, povijesnih te autohtonih iskustava i doživljaja. U problematiku istraživanja se ušlo kroz općeniti pojam vinogradarstva kao temelja razvoja vinskog turizma kroz pojašnjenje pojmova vinskog turizma i vinskog turista. U određivanju ovih pojmova objašnjeni su pozitivni učinci vinskog turizma na ukupnu industriju turizma, ali i vinarstva kao i značaja za razvoj vinorodnih područja. Općenitim osvrtom na odrednice ponude i potražnje za enoturizmom, nastojalo se prikazati kakva iskustva nudi turizam vina, te kako se na svjetskom nivou rangira ponuda i potražnja za vinima i što sve utječe na razvoj vinskog turizma u službi razvoja gospodarstva neke zemlje i stvaranja imidža nekog turističkog područja. Drugi dio se odnosi na Hrvatsku i njene najjače vinske regije: Istru, Dalmaciju, Bregovitu Hrvatsku te Slavoniju i Podunavlje. Za svaku vinsku regiju predstavljene su najznačajnije sorte, razvoj i ponuda vinskih cesta, uloga manifestacija u jačanju i razvoju vinskog turizma, važnost ulaganja u tehnologiju proizvodnje vina kako bi se podigla kvaliteta ponude te u vinske podrume i kušaonice, u infrastrukturu, edukaciju i školovanje, a sve da bi ponuda enoturizma zaživjela na nivou kakvom zaslužuje. Na konkretnim primjerima istraživanja prikazan je stupanj razvoja vinskog turizma za određenu regiju te što bi eventualno bilo potrebno poduzeti da se posjećenost i prepoznatljivost ovih destinacija podigne na jednu veću razinu. Također, dana je važnost ovoj vrsti turizma koja sama za sebe ne može ostvariti zapaženije rezultate, ali u kombinaciji sa razvojem seoskog turizma, gastronomije, kulturne baštine, lokalnih običaja, oživljavanja povijesnih događaja, rekreacijskih ruta u prirodi, adekvatnog smještaja i stvaranja atrakcija za široke ciljane skupine itekako može razviti snažan prepoznatljiv imidž destinacije. Istraživanjem svake od četiri vinske hrvatske regije dane su prednosti i nedostaci u razvoju vinskog turizma i njegovom utjecaju na ukupni turizam Hrvatske. U trećem poglavlju prikazani su dobri primjeri prakse u Istri kao najrazvijenijoj vinskoj regiji Hrvatske. Ovaj rad doprinosi spoznaji od kolike nam je važnosti razvoj vinskog turizma i koliko on utječe na turizam Hrvatske. Gledajući nama susjedne i bliske zemlje u kojima je vinski turizam razvijen na jednom visokom nivou i privlači zaista velik broj posjetitelja, poput Italije i Francuske, jasno je da je Hrvatska zemlja s velikim potencijalom razvoja enoturizma, međutim treba uložiti još puno napora ne samo na lokalnom ili regionalnom nivou već i na državnom nivou što zahtijeva prilagodbu propisa i izradu strategije razvoja vinskog turizma koji bi osigurao diverzificiranu ponudu koja uključuje zadovoljstvo i gosta i domaćina u promociji jedinstvenih doživljaja i lokalne tradicije da bi destinacija postala konkurentna i prepoznatljiva.