| Abstract | Hrvatski je standardni jezik izgrađena jezična jedinica koja vrši funkcije nacionalne zajednice govornika hrvatskoga jezika. Jezik je javne i privatne komunikacije, autonoman, funkcionalan, svjesno normiran, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu. Određen je eksplicitnom, preskriptivnom i svjesno nametnutom normom upotrebe jezika na svim razinama, ortografskoj, ortoepskoj, gramatičkoj, leksičkoj, sintaktičkoj i stilističkoj, a kao osnovicu, usprkos postojanju triju dijalekata, uzima elemente štokavskoga narječja koji su stilistički neobojeni. Eksplicitna se pravila, dakako, donose u normativnim priručnicima.
Naime, imanentna, spontana upotreba jezika ponekad narušava eksplicitnost norme pa dolazi do odstupanja od nje. Odstupanja, dakako, mogu biti i rezultat nepoznavanja norme ili, pak, slučajnog narušavanja. Bilo da su u pitanju jezične pogreške ili slučajna odstupanja, jezik je opterećen nelogičnostima. Cilj ovoga rada bio je prikazati u kolikoj mjeri studenti različitih studijskih grupa, ali i studenti hrvatskoga jezika poštuju, odnosno narušavaju normu hrvatskoga standardnog jezika. Analizom anketnoga upitnika koji se sastojao od 27 pitanja, a koji je ispunio 101 ispitanik, došlo se do zaključka kako su odstupanja od norme kod studenata različitih studijskih grupa čija akademska svijest to ne bi smjela dopuštati, značajna. |
| Abstract (english) | The Croatian standard language is a formed language unit which performs the function of national community of the Croatian language speakers. It is the language of public and private communication, autonomous, functional, consciously normative, stable in space and elastically stable in time. It is determined by the explicit, prescriptive and consciously imposed use of language on all levels, orthographic, orthoepic, grammar, lexical, syntactic and stylistic, and as a base, despite the existence of three dialects, uses the elements of Shtokavian dialects which are stylistically nonspecific. The explicit rules are, of course, made in normative manuals.
Namely, the immanent, spontaneous use of language sometimes violates the explicitness of the norm so it results in the deviations of the norm. Deviations, of course, can also be the result of the incomprehension of the norm, or accidental violation. The language is weighted with inconsistencies when it comes to language mistakes or accidental deviations. The goal of this thesis is to show to what extent the students of different Departments, but also students of the Department of Croatian language and literature follow, apropos violate the norm of the Croatian standard language. With the analysis of 101 questionnaires which were consisted of 31 questions it is concluded that the deviations from the norm in students of different Departments, whose academic awareness should not permit that, are substantial. |
