| Abstract | Istraživanje spomenika iz razdoblja socijalizma u Hrvatskoj autorica je provela primjenom dvaju metodoloških pristupa koji se zasnivaju na pretpostavci o nužnosti uvida u cjelinu građe – što je omogućeno formiranjem korpusa s ukupno 1737 kataloških jedinica okupljenih u operativnoj bazi podataka – kao i o potrebi poznavanja društveno-povijesnog konteksta nastanka spomenika, temeljem čega je razrađen model dinamičkog polja produkcije spomeničke plastike, nastale u promatranom povijesnom razdoblju. Ove pretpostavke definirale su dva komplementarna metodološka pristupa – empirijsko istraživanje i katalogiziranje građe te historiografsko istraživanje konteksta njezina nastanka – koji određuju osnovnu strukturu doktorskog rada, podijeljenog na tri poglavlja. Nakon iznošenja ciljeva i hipoteza istraživanja, pojašnjena su teorijska polazišta na kojima je autorica zasnivala pristup povijesnoumjetničkom i kulturno-povijesnom fenomenu spomenika, dan je pregled korištenih izvora i dosadašnjih istraživanja u polju spomeničke produkcije poslijeratnog razdoblja te su naznačena ključna obilježja korpusa (tematski i vremenski opseg), predstavljena primjenom kvantitativne analize prikupljenih podataka. Drugo poglavlje donosi rezultate historiografskog istraživanja i dubinske analize društveno-povijesnog konteksta u kojem spomenici nastaju. Njima su ustanovljeni parametri za elaboraciju kontekstualnih uvjeta nastanka spomenika, koji su rezultirali prijedlogom modela dinamičkog polja spomeničke produkcije. Model funkcionira kao osnova za razumijevanje složenog međuodnosa društvenih aktera koje je autorica identificirala kao ključne u procesu nastanka spomenika u promatranom razdoblju (naručitelj, autor, kritičar i korisnik). Opisom naručiteljskih struktura i zakonodavnog okvira podizanja spomenika (javni natječaji, modeli financiranja), identifikacijom različitih razina produkcije spomenika, proizašlom iz kvantitativne i prostorne analize podataka o autorima spomenika, te sagledavanjem utjecaja likovne kritike i modela korištenja spomenika na produkciju i tipologiju spomeničke plastike, ostvareni su interpretativni parametri za analizu cijeloga korpusa, tj. fenomena spomeničke produkcije u razdoblju socijalizma. Analiza provedena u trećem, središnjem poglavlju disertacije temelji se na empirijskom istraživanju same građe i donosi prijedlog tipologije s opisom karakteristika pojedinih tipova, kategorija, potkategorija i varijanti spomenika, pojašnjenih na odabranim primjerima. Zahvaljujući velikoj količini podataka, analiza korpusa oslonjena je na mogućnosti koje pružaju digitalni alati za sistematizaciju, obradu i vizualizaciju podataka. Takva je metodologija pružila mogućnost objektivne analize čitavog korpusa koja je rezultirala prvom tipologije spomeničke plastike iz razdoblja socijalizma. Opis svih tipoloških skupina upotpunjen je dijagramima i prostornim prikazima geografske distribucije spomenika na području Hrvatske. Tipološka klasifikacija korpusa zasnovana je na prepoznavanju osnovnih konstruktivnih elemenata spomenika (arhitektonskih, kiparskih, slikovnih te pomoćnih/utilitarnih). Polazeći od uočenih, karakterističnih načina kombiniranja i suodnosa konstruktivnih elemenata, predložena tipološka klasifikacija spomeničke plastike iz razdoblja socijalizma dijeli građu na četiri temeljne tipološke skupine: osnovni, kompozitni, konstruktivno-inovacijski i prostorni tip spomenika. Unutar svakog od četiri osnovna tipa spomenika prepoznaje se određeni broj podskupina obilježenih sličnom ili identičnom koncepcijom dominantnih konstruktivnih elemenata (arhitektonskih, kiparskih, slikovnih), odnosno specifičnim načinom organizacije prostora, kada je riječ o prostornom tipu spomenika. Temeljem tih specifičnosti, definirane su i niže hijerarhijske razine predložene tipološke klasifikacije, pa u tom smislu svaki tip spomenika ima svoje kategorije, potkategorije i/ili varijante. Intencija ove tipološke klasifikacije bila je da omogući – između ostalog – i uvid u genezu tipoloških inovacija spomeničke plastike iz razdoblja socijalizma što su se odvile onkraj (pred)postavljenih granica umjetničkih medija i arhitektonskih praksi uključenih u nastanak ovoga segmenta hrvatske poslijeratne baštine. Usložavanje međuodnosa konstruktivnih elemenata spomenika, kao i usložavanje (su)odnosa spomenika prema okolnom prostoru, rezultira tipološkim inovacijama koje su i – iz perspektive poslijeratne europske spomeničke skulpture – kvalitativni specifikum ovoga korpusa. Relacija spomenika prema okolnome prostoru u tom je smislu posebice značajna, a zbog činjenice da njegova protežnost i artikulacija postaju ne samo važnim činiteljima proizvođenja simboličkih značenja, uglavnom usko vezanih uz konkretne historijske događaje ili historijsku auru mjesta, nego i generiranja novih oblika komunikacije s posjetiteljem. |
| Abstract (english) | The two methodological approaches that have been applied to the research of the. monuments from the socialist period in Croatia were based on the presumptions that the typology cannot be modelled without the overview of the whole material (empirical/infield research), and that the knowledge on the social and historical context of monuments’ origin is the basis for their interpretation (historiographical research). The first was conducted by forming a corpus of 1737 entities collected in the functional data base, while the second was based on the proposed dynamic model of memorial production in the socialist period. These two complementary methodological approaches define the three-part structure of the thesis. In the first part, after having defined the aims and hypotheses of the thesis, the author elaborates theoretical foundations for the understanding of the monument as an art-historical and cultural-historical phenomenon. She further gives an overview of the archival and secondary sources and previous scientific research in the field of monumental production of the post-war period, and emphasizes key features of the corpus (its thematic and temporal scope), presented by the use of the quantitative data analysis. The second chapter of the thesis brings forward the results of the historiographical research, i.e. the thorough analysis of the social and historical context in which monuments were being produced. Thus defined parameters for the elaboration of the contextual condition of the creation of monuments, resulted in the proposed model of the dynamic field of memorial production. The model functions as the basis for the understanding of the complex interrelations between the social actors identified as the key protagonists in the process of the creation of monuments (commissioner, author, /art/critic and user). The interpretative parameters for the analysis of the corpus, i.e. of the production of monuments in the socialist period, were based on the following thematic foci: the description of commissioning procedures and the legal framework of the monuments’ construction (public competitions, models of financing); the identification of various levels of the production of monumental sculpture, derived from the quantitative and spatial data analyses regarding the authorship of the monuments; the influence of contemporary art criticism on the production of monuments; and the influence of the ritual practices and the social use of monuments on their typological features. The analysis of the third, central chapter of the thesis is based on the empirical research of the material, which resulted in the typology model. The features of each level of typology – type, category, subcategory and variant – is described and explained on selected case studies. Due to the quantity of the data in the corpus, the analysis partially relies on the use of new digital tools for the systematization, processing and visualisation of the data. Such methodology resulted in the objective analysis of the whole corpus, and offers the first typology model of monuments from the socialist period. The description of each typological level is supplemented with diagrams and maps showing the spatial distribution of monuments in Croatia. Typological classification is based on the recognition of the basic constructive elements of monuments (architectonic, sculptural, pictorial and auxiliary). Based on the characteristic ways of combining the constructive elements and their specific interrelation, the proposed typological classification is divided into four basic typological groups: basic, composite, constructive-innovative and spatial type of monument. Within each type there is a number of recognisable typological groups, marked by similar or identical conception of the dominant constructive elements (architectonic, sculptural, pictorial), or by the specific model of spatial organisation of the elements, when it comes to the spatial type of monument. Based on these parameters, the author defines and describes hierarchically lower levels of typological classification. Thus, each type of monument is divided into several categories, subcategories and/or variants. One of the aims of such typological classification is to enable the genealogy of typological innovations in the field of memorial production from the socialist period, which emerged beyond the presupposed limits of artistic media and architectonic practices that were included in the origin of this segment of Croatian post-war memorial heritage. The higher level of the complexity of the interrelations between the constructive elements, as well as their interactivity with the surrounding space, resulted in typological innovations, which are – as seen from the perspective of the European post-war memorial production – qualitative exceptions of this corpus. Especially important are new types of relations established between monuments and their spatial context, which emerged from the fact that their structural features and formal articulation of elements carry new symbolic meanings – which are in most cases closely related to historical events or the historical aura of the space – and generate new modes of communication with visitors. |
