En la presente tesis doctoral, por un lado, se ha perseguido verificar el conocimiento fraseológico, en particular de las locuciones, que disponen los discentes de nivel A1-A2 como estudiantes de ELE. Para ello, se ha desarrollado tanto una muestra lexicográfica como un cuestionario de locuciones cuyos resultados fueron fruto de un riguroso análisis de un conjunto de manuales de ELE y de las sugerencias indicadas por el PCIC. El resultado, asimismo, de la ejecución del cuestionario por una muestra de 60 estudiantes de la Universidad Nebrija ha constatado la hipótesis planteada en el estudio. Esto es, se ha demostrado que existió una diferencia significativa entre aquellos estudiantes que dispusieron de la muestra lexicográfica, en lo que a la realización del cuestionario se refiere, y los que, por el contrario, no contaron con dicha herramienta. Por otro lado, se ha desarrollo una planta lexicográfica, también enfocada en las locuciones, para los niveles B1-B2 y C1-C2. Además, para dichos niveles se ha presentado una ficha lexicográfica ajustada a las necesidades lingüísticas que requieren dichos niveles así como el desarrollo de la macroestructura total de ambos. Para ello, nuevamente, se recurrió al análisis de un cómputo de manuales y de los inventarios del PCIC. Por último, se presentaron, a modo de ejemplo, una serie de fichas lexicográficas de los niveles B1-B2 y C1-C2, según los diferentes tipos de locuciones: nominales, adjetivas, adverbiales, preposicionales, conjuntivas, verbales y pronominales.

Cilj je ove doktorske disertacije u prvom redu bilo provjeriti frazeološku kompetenciju učenika španjolskog kao stranog jezika razine A1-A2. Kako bismo taj isti i ostvarili, prvo smo analizirali značenje termina ‘frazeološka jedinica’, odnosno lokucija (šp. unidad fraseológica, locución), kao i različite vrste frazeoloških jedinica koje su uzete u obzir tijekom istraživanja. Jednako tako, za samu karakterizaciju lokucija bilo je potrebno razgraničiti ih od ostalih frazeoloških jedinica koje pripadaju i koje se izučavaju u području frazeologije kao lingvističke discipline. Kao rezultat navedenoga, eliminirali smo kolokacije (šp. colocaciones) i frazeološke iskaze (šp. enunciados fraseológicos) budući da su, uzevši u obzir njihove osnovne karakteristike, prelazili granice istraživanja koje smo prethodno ustanovili. Što se tiče provjere frazeološke kompetencije, u tu smo svrhu razradili dva alata: leksikografski uzorak i frazeološki upitnik. S jedne strane, kompletan leksikografski uzorak sastojao se od 39 frazeoloških jedinica na razini A1-A2, među kojima su se istaknuli priložne, pridjevske, glagolske i prijedložne frazeološke jedinice. Navedeni uzorak rezultat je izravne obrade deset priručnika španjolskog kao stranog jezika, kao i različitih inventara Kurikuluma Instituta Cervantes (PCIC – Plano Curricular del Instituto Cervantes). Nadalje, valja napomenuti da smo se pri izradi leksikografskog uzorka vodili trima kriterijima. Prvi od njih temeljio se na leksičkom razgraničavanju frazeoloških jedinica dobivenih iz deset odabranih priručnika, što bi značilo da su samo oni koji su bili didaktički predstavljeni i obrađeni u barem jednom od priručnika bili dio konačne makrostrukture. Drugi se kriterij temeljio na uključivanju onih frazeoloških jedinica koje je izravno predložio Kurikulum Instituta Cervantes. Posljednji kriterij, pri kojem se prva dva konvergiraju, rezultat je usporedbe svih frazeoloških jedinica pronađenih u priručnicima, Kurikulumu Instituta Cervantes i u jednom od šest referentnih rječnika španjolskog jezika: DLE (2014), CLAVE (2012), DFDEA (2018), DICLOVER (2002), DICLOCADV (2005) i DICLOCNAP (2008). Također, odabrali smo kategorije koje će biti dijelom budućeg leksikografskog članka: definicija, dva primjera, dvije slike, riječi ili frazeološke jedinice s funkcijom sinonima i/ili antonima te gramatičke informacije. Tu je vrlo važno napomenuti da su se neki elementi leksikografskog članka mogli izostaviti s obzirom na primat koji smo dali didaktičkim kriterijima nad drugim, strogo govoreći, lingvističkim kriterijima. Usto, zamišljeno je da leksikografski uzorak sadržava didaktički vodič koji ima za cilj potaknuti uporabu rječnika od strane učenika. S druge strane, kreirali smo alat koji se odnosio isključivo na leksikografski upitnik i koji je uključivao frazeološke jedinice na razini A1-A2, i čije karakteristike navodimo. Kao prvo, upitnik je kreiran s namjerom da ispita frazeološka kompetencija ispitanika, tj. u kojoj mjeri ispitanici prepoznaju i poznaju frazeološke jedinice. Za tu smo priliku odabrali 39 stavki koje su odgovarale popisu natuknica u leksikografskom uzorku na ovoj razini. Upitnik je također rezultat rigoroznog procesa interne i eksterne validacije. Naime, nekolicina stručnjaka iz područja frazeologije, leksikografije i didaktike španjolskog kao stranog jezika u dva su navrata dali svoje viđenje leksikografskog uzorka i time pridonijeli samom istraživanju, izradi te u konačnici, zaključcima ove doktorske disertacije. Valja napomenuti da je cilj dvostruke validacije instrumenta bio potvrda da je riječ o frazeološkoj kompetenciji koja se odnosi na navedene frazeološke jedinice. Navedeni je upitnik sadržavao samo ona pitanja koja su se odnosila na razumijevanje frazeoloških jedinica. Drugim riječima, izostavili smo pitanja u kojima su ispitanici sami morali producirati frazeološke jedinice, uzevši u obzir razinu španjolskog jezika koju su posjedovali (A1-A2) te kompleksnost koju produkcija frazeoloških jedinica podrazumijeva s obzirom na strukturu od više sastavnica, idiomatičnost, ustaljenost te samu varijaciju. Nakon izrade upitnika proveli smo doktorsko istraživanje. Odlučili smo provesti eksperimentalnu studiju u određenom trenutku koji smo odabrali za provedbu istog. Konkretno, proveli smo istraživanje na uzorku od 60 ispitanika na razini A1-A2, na Sveučilištu Antonio de Nebrija (Madrid, Španjolska). Istodobno, leksikografski smo uzorak podijelili nasumično u dvije skupine: eksperimentalnu skupinu koja se sastojala od 28 ispitanika te kontrolnu skupinu koja je brojala njih 32. Cilj ovog provedenog istraživanja bila je potvrda da postoji značajna razlika u upotrebi leksikografskog materijala od strane ispitanika s obzirom na njihovo poznavanje frazeoloških jedinica. Međutim, ne samo da smo zabilježili ovu primjedbu pri provedbi upitnika, već smo i ustanovili da su 39 stavki koje su bile dijelom korpusa, pripadale zapravo razini A1-A2. Ta je stvarnost, naime, potvrđena pri dobivanju visokih postotaka kod rezultata eksperimentalne i kontrolne skupine. Pored leksikografskog uzorka razine A1-A2 i pripadajućeg mu upitnika, doktorska disertacija imala je za cilj pronaći način na koji bi se leksikografski članak jednog rječnika mogao uspostaviti prema razinama koje se uzimaju u obzir pri podučavanju stranog jezika. Drugim riječima, morali smo pretpostaviti da će biti potrebno predstaviti tri različita modela leksikografskog članka, po jedan na svakoj razini (A1-A2, B1-B2 i C1-C2). Samim time, leksikografski se članak modificirao, usložnjavao i nadopunjavao prelaskom na iduću razinu. Ukratko, možemo reći da smo smatrali potrebnim predstaviti model evolucije leksikografskog članka, na način da frazeološke jedinice na višim razinama nužno imaju veći broj odrednica i sadržavaju potpuniju informaciju od onih na nižim razinama. Kao primjer, možemo navesti razinu A1-A2 na kojoj smo eliminirali informaciju koja se odnosi na samu kategoriju ‘frazeološke jedinice’, dok smo na razinama B1-B2 i C1-C2, uz netom spomenutu kategoriju, navodili i pripadajuću gramatičku potkategoriju. Još jedna potvrda u nizu svega navedenog jest uključivanje različitih leksikografskih odrednica na srednjoj i naprednoj razini, za razliku od početne razine. Jednako tako, usporedimo li razine B1-B2 i C1-C2, treba istaknuti da smo u ovoj potonjoj pribjegli uključivanju stvarnih primjera iz referentnih lingvističkih korpusa španjolskog jezika (CORDE i CORPES XXI), dok su primjeri na razini B1-B2 oni koje smo dobili putem tražilice. Također, primjerice, valja primijetiti da se pragmatička odrednica pojavljuje po prvi put tek na naprednoj razini, čime ostaje isključena na prethodnim razinama. Pri uspoređivanju razina B1-B2 i C1-C2, treba naglasiti da su obje razine posjedovale svoju makrostrukturu. Jednako kao što smo učinili s razinom A1-A2, i na ovim smo razinama pribjegli obradi priručnika španjolskog kao stranog jezika. Točnije, na razini B1-B2 obrađeno je 13 priručnika, dok smo na C1-C2 razini obradili njih 7. Uz već spomenute priručnike, bilo je očito da smo morali uzeti u obzir i sve što donosi Kurikulum Instituta Cervantes. Konačni rezultat nakon primjene kriterija koje smo ustanovili za razinu A1-A2 i koje smo sukladno time primijenili i na srednjoj i naprednoj je sljedeći: makrostrukturu za razinu B1-B2 čine 407 frazeološke jedinice, dok se makrostruktura za razinu C1-C2 sastoji od 843 frazeološke jedinice. Jednako tako, obje razine sadrže imenske, zamjeničke, pridjevske, glagolske, priložne, prijedložne i vezničke frazeološke jedinice. Zaključno, nakon izrade i razrade različitih leksikografskih alata, valja spomenuti glavne prepreke koje smo bili prisiljeni prevladati kako bismo u konačnici kreirali leksikografske članke. U prvom redu, mukotrpan rad koji podrazumijeva reviziju preko trideset priručnika španjolskog kao stranog jezika i Kurikuluma Instituta Cervantesa, a zatim, sama usporedba svake frazeološke jedinice u različitim referentnim rječnicima španjolskog jezika, što opet donosi probleme pri određivanju natuknica u specijaliziranim frazeološkim rječnicima ukoliko uzmemo u obzir raznoliki tretman koji primaju u različitim izvorima (priručnicima, Kurikulumu Instituta Cervantes i rječnicima) te, u konačnici, težak zadatak koji podrazumijeva kreiranje leksikografskog članka za jednojezične didaktičke rječnike, konkretno one orijentirane podučavanju španjolskog kao stranog jezika imajući na umu sve eksplicitne i implicitne potrebe koje mogu imati neizvorni govornici svakog stranog jezika.