Abstract | Sustavna analiza i slojevita elaboracija slikarske baštine na području Šibenske biskupije u 16. i 17. stoljeću obuhvatila je detaljnu analizu materijala i njegovu komparaciju sa slikarstvom u Veneciji, ali i većim dalmatinskim gradovima, sagledavajući je kroz prizmu složene povijesno-društvene i gospodarske situacije, korjenitih crkvenih reformi koje su označile to razdoblje, ali i profila lokalnih naručitelja, uzimajući u obzir njihova opredjeljenja za određenim sadržajem i vlastitom promocijom, ali i likovnim ukusom kao i kontekstom koji objašnjava razmatrane pojave.
Obrađena su sva slikarska djela od početka 16. do kraja 17. stoljeća pri čemu su djelomično obuhvaćeni i fenomeni vezani uz slikarstvo na prijelomu navedenih stoljeća koji su bili ključni za objašnjenje i sagledavanje uzročno-posljedičnih pojava. Uvodna razmatranja fokusirana su na specifične povijesne okolnosti i stanje Šibenske biskupije u vrijeme dugotrajnih protu-osmanlijskih ratova i poslije-tridentskih zahtjeva. Posebno poglavlje posvećeno je različitim skupinama naručitelja, njihovim profilima, motivacijama, pojedinim fenomenima u procesima nabave slikarskih djela u šibenskim poslije-tridentskim opremama interijera, likovnom ukusu naručitelja i njihovom utjecaju na sliku likovne baštine u promatranoj sredini. Razmatranja su se osvrnula i na složenost definiranja pojedinih naručiteljskih fenomena u svrhu jasnije predodžbe o onodobnoj potražnji za slikarskim djelima te lokalnoj tržišnoj ponudi.
Četvrto poglavlje analizira slikarstvo u Šibenskoj biskupiji iz razdoblja 16. stoljeća razmatrajući utjecaj lokalne srednjovjekovne tradicije te recepciju suvremenih trendova iz Venecije, kao ključnog likovnog centra tog područja. U tom su kontekstu slikarska djela analizirana s obzirom na njihovo stilsko porijeklo i autore, pri čemu su podijeljena u kategorije importnog slikarstva, djela doseljenih slikara i lokalne produkcije. U tom smislu poznatim je slikarima posvećena veća pažnja i šibenski su radovi kontekstualizirani u odnosu na njihove biografske podatke i utvrđene druge radove. Pritom je temeljem arhivskih dokumenata preciznije rasvijetljeno djelovanje lokalnih majstora i njihove slikarske prakse.
Sljedeće, ujedno i najveće poglavlje, posvećeno je djelima mletačkih radionica koja se mogu datirati u period od kraja 16. pa sve do samog početka 18. stoljeća. Poseban fokus koncentriran je na djela kasnorenesansnog slikarstva i nastavak tradicije tzv. zlatnog stoljeća mletačkog slikarstva, te na značajnu skupinu slika Palme mlađeg i sljedbenika njegove manire koja se kvalitativno izdvaja u čitavom obrađenom korpusu. U tom kontekstu važna je i skupina slika radionica istaknutih mletačkih i drugih talijanskih slikara. Razlučeni su radovi periferijskih slikara čiji radovi pokazuju sazrijevanje u mletačkim slikarskim radionicama, ali uz dominantnu komponentu prilagodbe konzervativnim dalmatinskim naručiteljima te vrlo rijetkih domaćih majstora o kojima se detaljnije raspravlja u šestom poglavlju. S obzirom da je u razdoblju nakon Kandijskog rata na prostoru Šibenske biskupije zamijećeno upečatljivo zamiranje i kvalitativno opadanje slikarske produkcije, značajne su detekcije slikarskih djela i elaboracije nepoznatih lokalnih slikara upravo iz tog razdoblja.
Detaljna analiza materijala 17. stoljeća i razmatranje odnosa centra i periferije, izlučila je zaključke o dominantnom utjecaju mletačkih predložaka, prvenstveno popularnih koncepata iz perioda cinquecenta i rješenja tzv. slikara di sette maniere, ali i sporadičnih drugih popularnih poslije-tridentskih shema. Prožimanje istaknutih čimbenika obilježilo je i sam kraj stoljeća pa tek period prijeloma pokazuje simptome upliva najsuvremenijih stilskih strujanja, potaknutih istaknutim naručiteljem i šibenskim biskupom mletačkog porijekla Giovannijem Dominicom Callegarijem, ali i drugim uvaženim pojedincima šibenske društvene elite.
Sadržaj disertacije prati katalog u kojemu je obrađeno osamdeset i devet slika razvrstanih kronološkim slijedom. Svaka kataloška jedinica sadrži osnovne podatke o djelu, opis, bibliografiju te popratnu fotografiju. Uz to, priloženi su i za temu značajni, a do sada nepublicirani arhivski podaci. |
Abstract (english) | Systematic analysis and elaboration of painting heritage in 16th and 17th century in dioceses of Šibenik encompasses a detailed analysis of material and their comparison with Venetian painting, and painting with other Dalmatian cities. Viewed through the prism of the complex historical, social and economic situation, as well as church reforms, which deeply marked the period. Furthermore, local commissioners with specific preferences and the need for self-promotion, and their own art tastes, explain discussed processes.
Processed works originate in the period from the beginning of 16th all the way to the end of 17th century. Furthermore, the process which was pivotal for explaining and perceiving the intricate phenomenon’s is connected to the painting at the turn of the century. Introductory considerations focus on specific historical circumstances and the state of the Diocese of Šibenik during the time of long and exhausting Ottoman wars and the demands posed after the Council of Trent. A separate chapter deals with various groups of commissioners, their profiles, motivation, unique fashions of acquiring painting materials for outfitting the after The Council of Trent interiors in Šibenik, particular art tastes of the commissioners and their own influence on the art heritage. Moreover, the focus is on the complexity of defining certain singularity’s in order to give a clear image of the demands for paintings in the local market.
The forth chapter analyses paintings in the Šibenik diocese from the 16th century taking into account local medieval traditions and the input of contemporary trends coming in from Venice as a key art centre of that area. In that context, works are analysed according to their stylistic background and the painters, separated into three categories: imported painting, works of immigrant painters, and local painters. Moreover, well known painters are given more attention and works from Šibenik are contextualised in regard to their biographical information and other known works. Based on gathered archival information works of local painters and their painting practices are more closely examined.
The following chapter deals with Venetian workshops which can be dated from the end of the 16th century all the way to the beginning of the 18th century. A special focus is given to the works of late renaissance painting and keeping the tradition of the golden century of Venetian painting. As well on a group of paintings by Palma Giovane and followers of his mannerism, whose quality distinguishes its painting from the rest of the processed works. Furthermore, a group of paintings by prominent Venetian workshops and other Italian painters is also significant. We distinguish works by less established painters, who originate from outside of the cultural centres, whose work shows a certain matureness while working in Venetian painting workshops. However, they display a dominant component of adjustability to conservative taste of the Dalmatian commissioners of art, and very rarely local painters which are discussed in more detail in chapter six. After the War of Candia, a certain dying out and declining of painting quality is highly noticeable in the area of Šibenik diocese. Moreover, it is important to note the works of unknown local painters and their works from that period.
A detailed analysis of materials in the 17th century and dissecting the relationship between the centre and the less established painters brought forth conclusions about a prevailing influence of Venetian models. There are three major influences: popular models from Cinquecento and the solutions provided by di sette maniere painters, but also other popular post Council of Trent schematics. Interlacing of prominent influences marked the end of the century. Not until the turn of the century displays awakening of painting production and entering of the contemporary stylistic tendencies. Those were influenced by prominent commissioners and Giovanni Domenico Callegari, Šibenik’s bishop, who had a Venetian background, and other esteemed individuals of Šibenik’s societal elite.
The content of the dissertation follows a catalogue where eighty-nine paintings are processed and listed in chronological manner. Each catalogue unit contains basic information about the work, description, bibliography and an accompanying photograph. Furthermore, there are also enclosed significant, but until now never published archival information. |