| Abstract | Kronična bubrežna bolest jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema u razvijenim zemljama svijeta. Gotovo 50% osoba starije životne dobi ima neki od oblika oštećene funkcije bubrega. S patohistološkog gledišta obilježeno je fibroziranjem glomerula, glomerusklerozom, intersticijskom fibrozom i atrofijom uz gubitak tubula. Metode nadomještaja bubrežne funkcije su peritonejska dijaliza, hemodijaliza i transplantacija bubrega. Danas se u svijetu hemodijalizom, kao terapijom izbora u završnom stadiju kroničnog zatajenja bubrega, liječi više od milijun bolesnika. Postupak hemodijalize obično se izvodi tri puta tjedno i provodi se u bolnici, centru za dijalizu u zajednici ili kod kuće. Sve tri vrste vaskularnog pristupa koja se koriste kod postupka hemodijalize (AV fistula, AV graft, centralni venski kateter) mogu imati komplikacije koje zahtijevaju daljnje liječenje ili operaciju. Zbog toga je izrazito važna uloga medicinske sestre u prepoznavanju komplikacija i znakova lokalne infekcije, koji mogu prijeći u sepsu ako se pravovremeno ne prepoznaju i ne liječe. Specifična znanja i vještine koje su nužne kod postupka hemodijalize odnose se na: pripremu seta, predijalizne tehničke provjere, pregleda krvnog pristupa, te praćenje i nadzor tijekom samog postupka hemodijalize. Povećanje kvalitete života bolesnika na dijalizi usmjereno je, prije svega, na rješavanje zdravstvenih komplikacija: malnutricije, anemije, nesanice, depresije i nedostatka fizičke aktivnosti te drugih mogućih komorbiditeta. Istraživanja ukazuju da edukacijske intervencije usmjerene na ponašanja koja promoviraju zdravlje kod bolesnika na hemodijalizi imaju učinak na poboljšanje životnog stila u prehrani, tjelesnoj aktivnosti, preuzimanju odgovornosti za zdravlje, kontrola stresa, međuljudskoj podršci i samoaktualizaciji. Stoga, važna je uloga medicinske sestre u edukaciji bolesnika, čiji je cilj informirati pacijente o samoj bolesti i postupku liječenja, povećati suradljivost i prihvaćanje terapijskih postupaka kako bi se komplikacije i neželjeni događaji sveli na minimum, odnosno povećala kvaliteta života . |
| Abstract (english) | Chronic kidney disease is one of the leading public health problem in the developed countries of the world. Almost 50% of the elderly have some form of impaired kidney function. From a pathohistological point of view, it is characterized by glomerular fibrosis, glomerus sclerosis, interstitial fibrosis, and atrophy with tubular loss. Methods of renal function replacement are peritoneal dialysis, hemodialysis, and kidney transplantation. Today, more than a million patients in the world are treated with hemodialysis, as the therapy of choice in the final stage of chronic kidney failure. The hemodialysis procedure could be performed three times a week and is performed in a hospital, community dialysis center, or at home. All three types of vascular approach used in the hemodialysis procedure (AV fistula, AV graft, central venous catheter) can have complications that require further treatment or surgery. Therefore, the role of the nurse is extremely important in recognizing complications and signs of local infection, which can turn into sepsis if they are not recognized and treated in time. Specific knowledge and skills necessary for the hemodialysis procedure relate to: preparation of the set, pre-dialysis technical check, examination of blood access, and monitoring and supervision during the hemodialysis procedure itself. Increasing the quality of life of dialysis patients is aimed primarily at addressing health complications: malnutrition, anemia, insomnia, depression and lack of physical activity and other possible comorbidities. Research suggests that educational
interventions focused on behaviors that promote health in hemodialysis patients have an effect on improving lifestyle in diet, physical activity, taking responsibility for health, stress control, interpersonal support, and self-actualization. Therefore, the role of the nurse in patient education is important, whose goal is to inform patients about the disease and the treatment process, increase cooperation and acceptance of therapeutic procedures to minimize complications and adverse events, or increase quality of life. |
