| Abstract | U ovom diplomskom radu analiziran je sveščić sa šibenskim izvoznim dozvolama iz 1642. i 1643. godine koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru. Na početku rada problematizira se stupanj istraženost dalmatinske povijesti prve polovice 17. stoljeća, posebno tema vezanih uz gospodarstvo. Objašnjava se uloga koju su izvozne dozvole imale u provedbi mletačke trgovinske politike i carinske kontrole, kao i njihova važnost u smislu povijesnoga izvora koji omogućuje stvaranje pouzdane i utemeljene predodžbe o pomorskoj trgovini dalmatinskih gradova. Ocrtane su glavne političke i gospodarske značajke Dalmacije u prvoj polovici 17. stoljeća s posebnim naglaskom na trgovinu, kako onu s osmanskim zaleđem, tako i onu sa zapadnojadranskom obalom, naročito Venecijom. Prije analize šibenskoga izvoza, dan je pregled političkih, gospodarskih i društvenih prilika u gradu tijekom prve polovice 17. stoljeća. Najveći dio rada zauzima analiza izvoznih dozvola iz 1642. i 1643. godine podijeljena u osam potpoglavlja. Dobiveni podaci govore o velikom broju izdanih dozvola, naročito u svibnju i listopadu kao najvažnijim mjesecima za šibenski izvoz. Istaknutu ulogu u izvozu imali su pripadnici šibenskoga građanstva, a ne treba zanemariti ni domaće parune koji se spominju u preko 75% izdanih dozvola. Kao daleko najvažniji šibenski artikl, naveden u više od 50% svih dozvola, ističe se raša (grubo vuneno sukno). Ono po čemu se analizirane dozvole još ističu je ujednačenost izvoznih odredišta te uloga jamca kao sastavnoga dijela svake od njih. Provedena usporedba sa šibenskim izvoznim dozvolama iz 15. i 16. stoljeća pokazala je značajne razlike, ne samo u količini, nego i u zastupljenosti pojedinih artikala. Buduća istraživanja šibenske pomorske trgovine prve polovice 17. stoljeća zahtijevat će nadopunu ovih podataka s onima iz notarskih spisa. |
| Abstract (english) | In this MA thesis, a fascicule with Šibenik export licenses from 1642 and 1643, which is kept in the State Archives in Zadar, is analyzed. At the beginning of the paper, the problem of insufficiently researched Dalmatian history of the first half of the 17th century, especially topics related to the economy, is articulated. Paper explains the role that export licenses had in the implementation of Venetian trade policy and customs control, as well as their importance in terms of a historical source that allows the creation of a reliable study of maritime trade in Dalmatian cities. The main political and economic features of Dalmatia in the first half of the 17th century are outlined, with special emphasis on trade, both with the Ottoman hinterland and with the western Adriatic coast, especially Venice. Before analyzing Šibenik's export, an overview of the political, economic and social conditions in the city during the first half of the 17th century is given. Most of the paper is occupied by the analysis of export licenses from 1642 and 1643, divided into eight subchapters. The obtained data indicate a large number of issued licences, especially in May and October as the most important months for Šibenik's export. Traders who belonged to the Šibenik citizenry played a prominent role in export, as well as local patrons (sea captains) who were mentioned in over 75% of issued licences. By far the most important export item in Šibenik, listed in more than 50% of all licences, is rassa or rassia (coarse woolen cloth). What makes the analyzed licences stand out is the uniformity of export destinations and the role of the guarantor as an integral part of each licence. A comparison with Šibenik's export licenses from the 15th and 16th centuries showed significant differences, not only in quantity, but also in the importance of individual export items. Future research of the Šibenik maritime trade in the first half of the 17th century will require the expansion of these data with those from notarial records. |
