Na području sjeverozapadne Hrvatske pronađeno je dvadeset ranoslavenskih lokaliteta: Borovljani – Srednje brdo, Buzin – Veliko polje, Donja Voća – Vindija, Jalkovec – Police, Jakopovec – Blizna, Koprivnica – Cindrište I, Lobor – Majka Božja Gorska, Nedelišće – Nova Ves, Prelog – Šljunčara, Šemovec – Šarnjak, Torčec (Prečno pole I i Blaževo pole 6), Varaždin – Brezje (Brezje IV i V), Velika Gorica – Novo Čiče, Velika Gorica – Petrovina Turopoljska, Velika Gorica – Visoki brijeg, Virje – Volarski breg/Sušine, Zagreb – Donji Stenjevac, Zagreb – Kruge, Zagreb – Opatovina, Zbelava – Pod lipom. Riječ je o lokalitetima stambenog i gospodarskog karaktera, nekropolama i pojedinačnim nalazima. Za osnivanje naselja i gospodarskih objekata rani Slaveni su birali ravničarska područja koja se nalaze u blizini vodenih tokova. Naselja su se često nalazila i u blizini glavnih prometnica i sjecišta puteva. S obzirom na to da su Slaveni bili jedan od naroda unutar Avarskog kaganata, njihova najranija povijest na ovim područjima je povezana s Avarima. Osim toga, na navedenom području živjeli su i ostaci rimskog autohtonog stanovništva. Ranoslavenski nalazi na području sjeverozapadne Hrvatske datiraju se od sredine 6. pa do početka 9. stoljeća.