| Abstract | Prema teoriji životne povijesti organizmi se mogu rasporediti na r-K kontinuumu, pri čemu su na jednom kraju kontinuuma oni koji usvajaju brze strategije (r-vrste), a na drugom oni koji usvajaju spore strategije životne povijesti (K-vrste). Pojedinci koji usvajaju bržu strategiju ulaze ranije u pubertet, ranije osnivaju potomstvo, imaju veći broj djece i promiskuitetniji su. Brojni su faktori koji određuju korištenje strategija, ali kao najznačajniji je rizik od smrtnosti, koji se u istraživanjima često ispituje konstruktima kao što su slabije materijalne prilike, nesigurna privrženost roditeljima, stresno okruženje u djetinjstvu i odsutnost oca. Istraživanja su pokazala da se odrastanje u takvim uvjetima dovodi u vezu sa korištenjem brzih strategija životne povijesti. Iako je posljednjih godina zanimanje za istraživanje strategija životne povijesti rapidno poraslo, uloga kronične bolesti u njihovom razvoju je i dalje relativno neotkrivena. Prema postavkama teorije životne povijesti, pojedinci koji boluju od epilepsije bi trebali razviti brže životne strategije, što bi značilo da ranije ulaze u pubertet, u ranijoj dobi stupaju u seksualne odnose, u ranijoj dobi dobivaju dijete, imaju veći broj partnera te nerestriktivniju socioseksualnu orijentaciju. Cilj istraživanja bio je ispitati strategije životne povijesti oboljelih od epilepsije. U ovom istraživanju sudjelovalo je 294 sudionika, od toga 145 oboljelih od epilepsije i 149 sudionika koji nemaju epilepsiju, koji su online putem ispunili Upitnik općih podataka, Upitnik socioseksualne orijentacije (Sociosexual Orientation Inventory, SOI; Simpson i Gangestad, 1991) te Mini-K kratku formu upitnika strategija životnih putova (Figueredo i sur., 2006). Na osnovu dobivenih rezultata utvrđeno je da oboljeli od epilepsije u odnosu na sudionike koji nemaju epilepsiju u ranijoj dobi dobivaju prvo dijete, dok se u dobi menarhe, u broju veza, u dobi stupanja u prvi seksualni odnos, u socioseksualnosti te u prosječnom rezultatu na Mini K upitniku strategija životnih putova ne razlikuju. Između oboljelih od epilepsije prije desete godine života i oboljelih od epilepsije nakon desete godine života nisu utvrđene razlike u korištenju strategija ţivotne povijesti. Oni koji su bili lošijih materijalnih prilika, doživjeli manju ukljuĉenost skrbnika te više stresa do desete godine života usvajaju bržu strategiju (rezultat na Mini K upitniku strategija životnih putova). Pojedinci koji su doživjeli manju uključenost skrbnika i više stresa do desete godine života skloniji su u ranijoj dobi dobiti dijete, a oni s doživljajem manje uključenosti skrbnika također i stupati u veći broj veza. Naposljetku, skupina koja je doživjela više stresa, skupina koja je bila ispodprosječnih materijalnih prilika te skupina koja je doživjela manju uključenost skrbnika usvaja brže strategije životne povijesti u odnosu na skupinu koja je doživjela manje stresa, skupinu prosječnih i iznadprosječnih materijalnih prilika i skupinu koja je doživjela veću uključenost skrbnika (rezultat na Mini K upitniku strategija životnih putova). |
| Abstract (english) | According to life history theory, organisms can be arranged on the r-K continuum, with those adopting fast strategies (r-species) at one end of the continuum and others adopting slow life history strategies (K-species) at the other. Individuals adopting a faster strategy enter puberty earlier, produce offspring earlier, have more children, and are more promiscuous. Numerous factors determine the use of strategies, however, the most significant is the risk of mortality, which is often examined in research by constructs such as poorer material opportunities, insecure attachment to parents, stressful childhood environment, and absence of a father. Furthermore, research has shown that growing up in such conditions is associated with the use of quick strategies of life history. Although the interest in researching life history strategies has rapidly grown in recent years, the role of chronic disease in their development remains relatively undiscovered. According to life history theory, individuals with epilepsy should develop faster life strategies, which would indicate entering puberty earlier, entering sexual relationships at an earlier age, having a child at an earlier age, having more partners, and a more unrestricted sociosexual orientation. The aim of the study was to examine the life history strategies of patients with epilepsy. This study involved 294 participants, of whom 145 suffering from epilepsy and 149 not suffering from epilepsy, who completed the General Data Questionnaire online, Sociosexual Orientation Inventory (Simpson and Gangestad, 1991) and Mini-K Short Form (Figueredo et al., 2006). Based on the obtained results, it was determined that patients suffering from epilepsy have their first child at an earlier age than those not suffering from epilepsy. However, their life paths do not differ concerning the age of menarche, the number of relationships, the age of first sexual intercourse, sociosexuality, and concerning the average result of the Mini K Short Form. Moreover, no differences in the use of life history strategies were found between patients with epilepsy before the age of ten and those with epilepsy after the age of ten. Those who experienced poorer material conditions, less parental involvement, and more stress by the age of ten adopt a faster strategy (result of the Mini K Short Form). Individuals who have experienced less parental involvement and more stress by the age of ten are more likely to have a child at an earlier age, and those with less caregiver experience also enter more relationships. Finally, the group that experienced more stress, the group that had below-average material circumstances, and the group that experienced less involvement of caregivers adopts faster life history strategies compared to the group that experienced less stress, the group of average and above-average material opportunities, and the group that experienced greater caregiver involvement (result of the Mini K Short Form). |
