| Abstract | U Hrvatskoj se problem beskućništva zakonski počeo shvaćati ozbiljno tek prije 10-ak godina, no unatoč zakonima čija je namjera poboljšati skrb o beskućnicima/ama, u praksi stvari mnogo sporije napreduju. Da bismo uopće znali otkuda krenuti kada su u pitanju prevencija beskućništva i skrb o osobama koje su beskućnici/e, potrebno je razgovarati s osobama koje su (bile) beskućnici/e, stoga sam za potrebe ovog diplomskog rada provela šest intervjua u sklopu narativnog istraživanja s jednom osobom koja je 3,5 godine bila u beskućništvu, s ciljem razumijevanja njegove priče i značenja koje joj daje, kao i uvida u element „društvenog“ u njegovoj priči. Tri istraživačka fokusa usmjeravala su razgovore: put u beskućništvo, iskustvo beskućništva te izlazak iz beskućništva. Amalgam strukturalnih, individualnih i relacijskih čimbenika su sugovornika odveli u beskućništvo. Njegovu svakodnevicu tijekom beskućništva analizirala sam kroz pet tema: smještaj, prehranu, izvor zarade, interakcije s ljudima i osjećaje. Njegova osobna „formula“ za izlazak iz beskućništva bio je spoj državne intervencije, slučajnog društvenog kapitala i njegove osobine borbenosti. Cilj ovog rada je iznijeti sugovornikovo iskustvo beskućništva i značenje koje mu daje, dok je svrha dobiti uvid u kompleksnost procesa ulaska i izlaska iz beskućništva, kao i ukazati na potrebu za sustavnijom podrškom osobama pri izlasku iz beskućništva. |
| Abstract (english) | In Croatia, the problem of homelessness began to be legally taken seriously only around ten years ago, but despite laws aimed at improving care for the homeless, things progress much more slowly in practice. In order to even know where to start when it comes to preventing homelessness and caring for people who are homeless, it is necessary to talk to (former) homeless people, therefore, for the purpose of this paper, I conducted six interviews as part of a narrative research approach with one person who was homeless for 3,5 years, with the aim of understanding his story and the meaning he gives it, as well as with the aim of insight into the element of „social“ in his story. There were three research focuses: path to homelessness, experience of homelessness, and exiting from homelessness. An amalgam of structural and individual factors, as well as relational factors led my interlocutor to homelessness. I analyzed his everyday life during homelessness through five themes: accommodation, nutrition, source of income, interactions with people, and feelings. His personal „formula“ for exiting homelessness was a combination of state intervention, serendipitous social capital, and his fighting spirit. The aim of this paper is to present the interlocutor's experience of homelessness and the meaning he gives to it, while the purpose is to gain insight into the complexity of the process of entering and exiting homelessness, as well as to point out the need for more systematic support for people exiting homelessness. |
