| Abstract | Sve države susreću se s konstantnim razvojem turizma i porastom broja dolazaka i noćenja, a istovremeno razmišljaju o dodatnim poticajima u svrhu povećanja konkurentnosti na globalnom tržištu. Jedna od takvih mjera je smanjenje fiskalnog opterećenja na djelatnosti povezane s turizmom. Turističke djelatnosti podliježu nizu poreznih davanja, a najizdašniji među njima je porez na dodanu vrijednost (PDV). S ciljem poticanja konkurentnosti turizma, brojne države primjenjuju mogućnost uvođenja snižene stope PDV-a na oporezivanje sektora povezanih s tim kompleksnim sustavom kojeg čini niz djelatnosti, industrija i grana, a među kojima se ističu usluge smještaja, ugostiteljstva i prijevoza. Ovaj rad imao je za cilj utvrditi obilježja poreznih oblika koji se primjenjuju u turizmu kao i razlike u oporezivanju turizma i stupnju poreznog opterećenja kroz usporednu analizu odabranih država članica Europske unije i Republike Hrvatske te u konačnici, na temelju dobivenih rezultata, ponuditi smjernice za buduću primjenu poreza u turizmu u Republici Hrvatskoj. Korištene metode istraživanja uključivale su analizu sekundarnih podataka te njihovu deskripciju, komparaciju, klasifikaciju i interpretaciju. Iako se Hrvatska ubraja među države koje koriste mogućnost snižene stope PDV-a na oporezivanje sektora povezanih s turizmom, utvrđeno je kako i dalje ima najviši stupanj poreznog opterećenja turizma među konkurentnim mediteranskim državama članicama Europske unije te je jedina od ukupno devet država obuhvaćenih analizom koja nema sniženu stopu PDV-a ni u jednom dijelu sektora prijevoza. Zbog pitanja održivosti ovakve situacije, dane su određene perspektive primjene poreza u turizmu Republike Hrvatske, a među kojima su primjena snižene stope PDV-a na prijevoz putnika, uvođenje poreznih olakšica za poticanje ulaganja u ruralna i slabije razvijena turistička područja kao i za digitalne inovacije i ekološki prihvatljive prakse u turizmu. Prilikom razmatranja ovih perspektiva bitno je uzeti u obzir činjenicu kako je fiskalna politika tek jedan od niza faktora koji utječu na potražnju i ponudu u turizmu, stoga zaključke ovog rada treba gledati kao potencijalni uvod za buduća istraživanja koja bi sustavnije i dublje ušla u ovu složenu tematiku. |
| Abstract (english) | All countries face the constant development of tourism and an increase in arrivals and overnight stays, while simultaneously considering additional incentives to boost competitiveness in the global market. One such measure is the reduction of fiscal burdens on activities related to tourism. Tourism activities are subject to a range of taxes, with the most substantial being the value-added tax (VAT). To promote tourism competitiveness, many countries implement reduced VAT rates for sectors related to this complex system, which encompasses a wide range of activities, industries, and sectors, notably accommodation, hospitality, and transportation services. The aim of this paper was to identify the characteristics of tax forms applied in tourism, as well as the differences in tourism taxation and the level of tax burden through a comparative analysis of selected EU member states and the Republic of Croatia. Ultimately, based on the results, the paper offers guidelines for the future application of taxes in Croatian tourism. The research methods used included the analysis of secondary data and their description, comparison, classification, and interpretation. Although Croatia is among the countries that apply a reduced VAT rate to sectors associated with tourism, it was found that it still has the highest tax burden on tourism compared to competing Mediterranean EU member states. Moreover, it is the only country among the nine analyzed that does not apply a reduced VAT rate to any part of the transportation sector. Due to concerns about the sustainability of this situation, several perspectives on tax application in Croatian tourism were presented. These include applying a reduced VAT rate on passenger transport, introducing tax incentives to encourage investment in rural and less-developed tourist areas, and promoting digital innovations and environmentally friendly practices in tourism. When considering these perspectives, it is essential to recognize that fiscal policy is just one of many factors influencing demand and supply in tourism. Therefore, the conclusions of this paper should be seen as a potential introduction for future research that could explore this complex issue more systematically and thoroughly. |
