| Abstract | Predmet istraživanja jesu ranonovovjekovne pomorske karte Jadranskog mora koje su razmatrane s aspekta njihove funkcije kao medija komunikacije. Cilj istraživanja bio je pružiti nove spoznaje o ranonovovjekovnim pomorskim kartama Jadranskog mora izrađenim u različitim europskim kartografskim središtima. Istraživanjem je primarno obuhvaćen korpus od 84 karte Jadranskog mora izrađene tijekom ranog novog vijeka s tim da su uz te karte radi komparativne analize u obzir uzete i srednjovjekovne karte Jadranskog mora kao i one karte koje su objavljene u prvim desetljećima 19. st. Među tim kartama niti jedna nije izrađena na prostoru današnje Hrvatske, a većina ih je izrađena u Veneciji koja je na različite načine iskazivala svoju dominaciju na Jadranu. Analiza originala i digitalnih reprodukcija iz brojnih hrvatskih i inozemnih arhiva, muzeja i knjižnica te pojedinih privatnih kartografskih kolekcija je rezultirala zaključkom da su putem pomorskih karata prenošene poruke koje su nadilazile nautički i geografski diskurs. Služile su kao važni dokumenti za potvrđivanje teritorijalnih aspiracija, odražavale su kulturne utjecaje i različite društvene interakcije koje su utjecale na navigaciju duž jadranskih plovidbenih ruta. Istraživanje integrira proučavanje imagoloških elemenata, simbola, toponima, preuveličanih prikaza otoka, kartografskih znakova i mjerila na kartama te šumova u komunikaciji, kako bi se prikazalo koje su komunikacijske tehnike primjenjivane na starim pomorskim kartama. Dekonstrukcija pomorskih karata, proučavanje alegorijskih prikaza i simbola na kompasnim ružama upućuje na to da su kartografi koristili religijske i druge kulturne elemente, reflektirajući geopolitičke i kulturne stvarnosti i aspiracije. Analiza toponima na pomorskim kartama Jadranskog mora otkrila je složene kartografske prakse koje su usko povezane s navigacijskim potrebama te kulturnim, političkim i socioekonomskim kontekstom. Promjene u geografskim imenima otkrivaju kako su karte korištene kao alati za potvrdu političkih aspiracija i implicitnu uspostavu kulturne nadmoći. Preuveličavano prikazivanje malih otoka i otočića kartografi su koristili kao strategiju za isticanje važnih objekata u terestričkoj navigaciji. Uključivanje većeg broja kartografskih znakova za sigurnost plovidbe i njihova postupna standardizacija omogućavala je sigurniju navigaciju. Upotreba više mjernih jedinica na mjerilima karata povećavala je komunikacijski potencijal karte. Greške u kartiranju, odnosno šumovi u komunikaciji, upućuju na ograničeno poznavanje prostora i utjecaj nekritičkog reproduciranja sadržaja što je posljedično smanjivalo pouzdanost karata. Navedeno je zasigurno dovodilo do problema prilikom navigacije. Važnost točnosti pomorskih karata radi omogućavanja efikasnosti i sigurnosti plovidbe potakla je potrebu za kontinuiranim poboljšanjima u kartografskim praksama. Pomorske karte ranog novog vijeka bile su više od navigacijskih pomagala; bile su vitalni mediji za prenošenje složenih prostornih, društvenih, političkih, socioekonomskih, kulturnih, konfesionalnih i drugih informacija. Utvrđen je značaj pomorskih karata kao dinamičnih medija komunikacije što pridonosi boljem razumijevanju povijesnog razvoja pomorske kartografije te razmatranju pomorskih karata ne samo kao zrcala društvenih i ekonomskih procesa na Jadranskom moru, već i medija koji su utjecali na te procese. Autori pomorskih karata u ranom novom vijeku nisu samo prikazivali već su i misaono oblikovali jadranski obalni, otočni i morski prostor kao područje višestrukih kontakata i konflikata. |
| Abstract (english) | The subject of this research are early modern nautical charts of the Adriatic Sea, examined from the perspective of their function as medium of communication. The aim of the research was to provide new insights into early modern nautical charts of the Adriatic Sea produced in various European cartographic centers. The study primarily covered a corpus of 84 charts of the Adriatic Sea made during the early modern period, while also including for comparative analysis medieval charts of the Adriatic Sea and those published in the first decades of the 19th century. Among these charts, none were produced in the territory of presentday Croatia, and most were made in Venice, which expressed its dominance over the Adriatic in various ways. The analysis of originals and digital reproductions from numerous Croatian and foreign archives, museums, and libraries, as well as individual private cartographic collections, concluded that through nautical charts, messages that transcended nautical and geographical discourse were transmitted. They served as important documents for confirming territorial aspirations, reflecting cultural influences, and various social interactions that affected navigation along the Adriatic maritime routes. The research integrates the study of imagological elements, symbols, toponyms, exaggerated depictions of islands, cartographic signs, maps scales, and communication noise, to illustrate which communication techniques were applied on old nautical charts. The deconstruction of nautical charts, studying allegorical depictions, and symbols on compass roses suggest that cartographers used religious and other cultural elements, reflecting geopolitical and cultural realities and aspirations. The analysis of toponyms on nautical charts of the Adriatic Sea revealed complex cartographic practices closely linked to navigational needs and the cultural, political, and socioeconomic context. Changes in geographical names reveal how charts were used as tools to affirm political aspirations and implicitly establish cultural superiority. The exaggerated depiction of small islands and islets was used by cartographers as a strategy to highlight important objects in terrestrial navigation. The inclusion of a larger number of cartographic signs for navigation safety and their gradual standardization enabled safer navigation. The use of multiple units of measurement on map scales increased the communicative potential of the char. Errors in charting, or communication noise, indicate limited knowledge of the charted area and the impact of uncritical content reproduction, which consequently reduced the reliability of charts. This undoubtedly led to navigation problems. The importance of accuracy of nautical charts for enabling the efficiency and safety of navigation has spurred the need for continuous improvements in cartographic practices. Early modern nautical charts were more than navigational aids; they were vital media for conveying complex spatial, social, political, socioeconomic, cultural, confessional, and other information. The significance of nautical charts as dynamic medium of communication has been proven, enhancing a better understanding of the historical development of maritime cartography and allowing consideration of nautical charts not only as mirrors of social and economic processes in the Adriatic Sea but also as media that influenced these processes. Authors of nautical charts in the early modern period not only depicted but also conceptually shaped the Adriatic coastal, island, and marine space as an area of multiple contacts and conflicts. |
