Za postizanje postavljenih ciljeva, primarna strategija je povećane efikasnosti korištenja goriva u kombinaciji sa povećanjem korištenja obnovljivih izvora energije te proizvodnja energije korištenjem goriva niske emisije ugljikovog dioksida. Naposljetku, mogu se izvući sljedeći zaključci: - Fosilna goriva su glavni izvor energije i svi su izgledi da će tako i ostati u godinama koje slijede. - U budućnosti se fosilna goriva neće biti dostatna, čovječanstvo će biti prisiljeno na istraživanje, razvoj i korištenje održivih i alternativnih izvora i metoda. - Izgaranje fosilnih goriva ispušta velike količine CO2 i povećava koncentraciju u atmosferi što je mjerljivo i dobro dokumentirano. - Proizvodnja električne energije stvara najveće emisije CO2. - Nakon proizvodnje el. energije, transport je drugi najveći emiter CO2. - Ograničavanje emisije CO2 je teško postići s obzirom na sve veće potrebe rastućeg stanovništva. Predviđa se daljnji rast emisije CO2 s obzirom da i zemlje u razvoju nastoje poboljšati standard povećavajući potrebu premještanja roba i sirovina širom svijeta. Pomorski transport dijeli sudbinu ostalih gospodarskih aktivnosti i industrija je ostvarila napredak u smanjenju emisije CO2 i poboljšanja energetske učinkovitosti putem dostupnih operativnih i tehnoloških rješenja. Međutim, ove mjere same po sebi ne mogu biti dovoljna i industrije zahtijeva pažnju kreatora politike. Prikupljanja pouzdanih i točnih podataka je presudno za preciznu analizu i utvrđivanje činjeničnog stanja i služe kao osnova daljnjim aktivnosti na razvoju pouzdanih mehanizama tržišta te brži razvoj i primjenu novih tehnologija. Vrlo važno za bilo koji napredak je široka dostupnost i razmjena tehničkih i iskustvenih podataka unutar industrije. Sustav provjere i certificiranje mjera za unapređenje učinkovitosti brodovlja također može biti koristan u smislu da bi novi propisi mogli ubrzati zamjenu starijih učinkovitijim brodovima. Istovremeno, ove obveze predstavljaju nove mogućnosti za tvrtke koje nude rješenja u vidu energetski učinkovitih motora, dizajna trupa, premaza, proizvodnje goriva s niskim sadržajem sumpora; proizvođači raznih uređaja za pročišćavanje, dobavljači opreme i sl. Ta rješenja su multidisciplinarna i uključuju razne industrije: proizvođače strojeva , brodograditelje, kemijsku industriju, prometnu infrastrukturu (luke, terminali), preradu nafte i plina (rafinirana goriva sa niskom razinom sumpora, LNG) i transport. Regulative poput MARPOL i direktive EU postavljaju standarde, ne preporučuju bilo koje određeno rješenje. Industrija može slobodno koristiti bilo rješenje ili tehnologiju koja može zadovoljiti zahtjeve a često ovisi o mnogim čimbenicima (globalnoj ekonomskoj situaciji, državnim potporama, tržišnim uvjetima, inovacija, tehnološkim preprekama i rješenjima, kretanju cijena goriva, razvoj infrastrukture ... itd.).