Organizirane borbe pasa zakonom su zabranjene u mnogim državama diljem svijeta te osobe koje ih organiziraju ili sudjeluju u njima, vrlo često budu kažnjene. Zakonskom regulativom su opisani opasni psi u koje spadaju psi koji se koriste u borbama, ali i pasmine pasa koje se često koriste za borbe. Izvorna pasmina koja se koristila za borbe pasa je engleski buldog, no selektivnim uzgojem kojim se htjelo još više psa prilagoditi borbenoj areni, nastali su psi u tipu bit pull terijera. Danas se američki pit bull terijer i križanci pasa u tipu pit bull terijera najčešće koriste u borbama pasa. Kategorizacija borbi pasa se može podijeliti na tri razine: profesionalce, hobiste i vlasnike pasa koji sudjeluju u uličnim borbama. Psi koji se koriste za borbe vrlo često se uzgajaju na specifičan način koji uključuje naporne treninge i kondicioniranje psa za borbu. Borbe pasa se najčešće odvijaju na borilištima i po definiranim pravilima, no to nije uvijek slučaj. Najčešće prisutne ozljede na psima su ugrizne rane. Kako bi se moglo dokazati da su psi sudjelovali u borbi pasa ili da se je određeni prostor koristio za organizirane borbe pasa, vrlo je bitno da se na pravilan način pristupi obradi mjestu događaja te prikupljanju potencijalnih bioloških i materijalnih tragovi koji kasnije mogu poslužiti kao dokazi protiv kaznenog djela. Kako bi se približila uloga veterinara koji sudjeluje u kaznenom slučaju mučenja i ubijanja životinja po Kaznenom zakonu, prikazan je sudski slučaj u kojem se trebala utvrditi pasminska pripadnost pronađene lešine te vrijeme uginuća, odrediti DNA profil bioloških tragova pronađenih na mjestu događaja te osteološkom analizom utvrditi kojoj vrsti pronađene kosti pripadaju.