Žitarice i proizvodi od žitarica su u ishrani životinja, kao i u ljudskoj prehrani, među najzastupljenijim komponentama, a ujedno i vrlo pogodna sirovina za razvoj plijesni koje tvore mikotoksine. Značajan problem predstavlja mogućnost prijenosa mikotoksina i njihovih metabolita na ljude, putem jestivih životinjskih proizvoda. Postoji više od 300 izoliranih mikotoksina. Istraživanja se uglavnom odnose na one koji mogu narušiti zdravlje ljudi, domaćih konzumnih životinja, konja i kućnih ljubimaca, kao što su: aflatoksin B1 (AFB1), okarotoksin A (OTA), T-2 toksin, deoksinivalenol (DON), diacetoksiscirpenol (DAS), zearalenon (ZEN), fumonizin (F), patulin (PAT), tremorgene toksine te ergot alkaloide. Zearalenon je mikotoksin, metabolit plijesni iz roda Fusarium koji je po svojoj kemijskoj strukturi sličan estrogenim hormonima. Estrogeno djelovanje zearalenona dovodi do poremećaja urogenitalnog sustava, dok jača akutna ili kronična otrovanja mogu uzrokovati trajne posljedice na organima reproduktivnog sustava, kao što su degenerativne promjena testisa, atrofije jajnika, sterilitet te pobačaje. Kontaminacija hrane životinjskog podrijetla (primarno mlijeka i mesa) fuzarijskim mikotoksinima je niska ukoliko su farmske životinje unosile hranu kontaminiranu ovim mikotoksinima., stoga ove namirnice ne predstavljaju značajnu opasnost za zdravlje ljudi, Kako bi se izbjegli negativni učinci fuzarijskih mikotoksina na zdravlje ljudi neophodna je sustavna kontrola mikotoksina u hrani i hrani za životinje.