| Abstract | Bolest medijalnog odjeljka lakatnog zgloba odnosi se na vidljivu hromost, smanjen opseg kretnji zgloba, bol i degenerativne promjene kao posljedica različitih oblika fragmentacije medijalnog koronoidnog izdanka i patoloških promjena na hrskavici trochlee humeri, sa mogućom inkongruencijom samoga zgloba. Inkongruencija zgloba se može javiti zasebno ili u kombinaciji sa bolestima medijalnog koronoidnog izdanka i bolestima hrskavice. Najčešće je dijagnosticirana kod mladih pasa, najčešće u dobi od 6-18 mjeseci, srednjih do velikih i giganstkih pasmina. Psi sa osteohondritičnim promjenama počinju pokazivati znakove u dobi od 5-8 mjeseci, dok je dob za dijagnosticiranje bolesti medijalnog fragmentiranog koronoidnog izdanka tek oko 13 mjeseci, a znakove bolesti mogu početi pokazivati već i sa 4 mjeseca. Pasminska predispozicija je izražena i odnosi se na pasmine kao što su Labrador retriver, Zlatni retriver, Njemački ovčar, Rottweiler, Bernski Planinski pas i dr. Iako spolna predispozicija prividno ne postoji, istraživanja su pokazala da sa mužjaci dvostruko više pogođeni ovom bolešću od ženki.
Patološke promjene inicijalno utječu na subhondralnu kost formirajući mikrofisure. Ove promjene tipično se pojavljuju ili na kraniodistalnom vrhu medijalnog dijela koronoidnog izdanka ili više aksijalno orijentirano prema regiji incisure radialis. Iako je priroda ove bolesti još uvijek vrlo nejasna većina autora se slaže da se veliki aspekt ove bolesti pripisuje humeroulnarnom konfliktu (HUC). Smatra se da je osteohondroza uzrokavana poremetnjom u enhondralnoj osifikaciji, koja ima za posljedicu stvaranja područja sa izrazito debelom hrskavicom. Patološki oblikovana hrskavica ima za posljedicu stvaranje područja ishemične nekroze, te lakše stvaranje fisura u istom području. Fisure koje se stvaraju u subhondralnoj kosti protežu se i kroz medijalni dio koronoidnog izdanka završavajući na zglobnim površinama i tako povećavaju rizik od fragmentacije izdanka.
Psi sa bolesti medijalnog odjeljka zauzimaju stav gdje je lakat lagano abduciran, a kompletna prednja noga je rotirana lateralno kako bi se smanjila sila na medijalni odjeljak lakatnog zgloba. Najznačajniji znak kod kliničkog pregleda je izrazita bol pri manipulaciji i palpaciji lakatnog zgloba. Bol se, uglavnom, javlja kod duboke palpacije medijalnog dijela, posebice na mjestu gdje m. biceps brachii prelazi preko koronoidnog izdanka. Bol se , također javlja kod maksimalne fleksije lakatnog zgloba kombinirano sa supinacijom. Pozitivan nalaz gore navedenih znakova, čak i u odsutstvo ostalih znakova, treba pobuditi sumnju da se radi o bolestima medijalnog odjeljka lakatnog zgloba i takvu životinju se treba uputiti na daljnje dijagnostičke pretrage.
U odabiru liječenja bolesti medijalnog odjeljka lakatnog zgloba potrebno je nekoliko faktora uzeti u obzir, prvenstveno jačinu degenerativnih promjena u zglobu. Najbolju prognostičku sliku daje rano kirurško liječenje kod mladih pasa, kombinirano sa postoperativnom fizikalnom terapijom i poduzetim preventivnim mjerama protiv osteoartritisa. Mnogo autora predlaže razne tablične algoritme kao smjernice u odabiru liječenja bolesti medijalnog odjeljka laktnog zgloba koji uključuju i konzervativno liječenje i kiruško kao što je otpuštanje bicepsa u području ulne ili subtotalnu koronoidnu ostektomijiu.
S obzirom na nedostatak kliničkih istraživanja sa objektivno izmjerenom učinkovitosti pojedinih zahvata, odluka o liječenju ostaje na svakom kliničaru da odabere po svojim preferencama.
Prognoza ovisi o jačini patoloških promjena na zglobu, posebice hrskavicama, o prisutnosti fragmenata i osteoartritičnim promjenama te starosti pacijenta. |
| Abstract (english) | Medial compartment disease of the elbow joint refers to lameness, decreased range of motion, pain and degenerative changes associated with different forms of fragmentation of the medial portion of the coronoid process, and cartilage disease of the humeral trochlea and coronoid process, with or without incongruity of the joint. It is most commonly diagnosed in young, large to giant breed dogs, such as Labrador Retrievers, German Shepard dogs, Bernese Mountain Dogs etc. It is typically seen in immature dogs between 6 and 18 months of age.
The ethiopatogenesis of medial coronoid disease has been particularly well studied, but remains poorly understood. It is believed that the fragmentation of the medial portion of the coronoid process is a manifestation of osteochondrosis, along with ununited anconeal process. These enteties resulted from a disturbance in enchondral ossification leading to retention of an abnormalla thick layer of cartilage.
All conditions associated with medial compartment disease result in different degrees of lameness and pain with manipulation of the elbow joint. Dogs occasionally stand with the elbow slightly adducted and the antebrachium rotated laterally to decrease the loads applied to the medial compartment of the elbow.
Several factors should be considered in the decision making process for treatment, especially the severity of preexisting degenerative joint disease. Treatment can include conservative and pharmacological treatment and surgical such as arthroscopy, subtotal coronoidectomy, bicipital ulnar release procedure and sliding humeral osteotomy.
The surgical load bearing transferring techniques are promising treatment methods.
The prognosis itself depends on the severity of pathological processes, age of the patient and postoperative care. |
