Glavni sustav tkivne podudarnosti (MHC) određen je najpolimorfnijom skupinom gena u kralježnjaka, koji kodiraju za transmembranske stanične receptore ovog sustava. Kod sisavaca njega čine tri skupine, od kojih MHC skupina I i II imaju ulogu u specifičnom imunološkom odgovoru i prezentiranju antigena. Ovaj sustav kod ljudi (HLA) smješten je na šestom kromosomu, dok se kod pasa (DLA) on proteže na čak tri kromosoma. Najveći stupanj polimorfizma prisutan je u području veznog mjesta antigena na receptorima obaju vrsta. Molekularna građa DLA skupine I pokazuje značajnu sličnost s HLA skupinom I, posebice u području veznog mjesta antigena. S druge strane, za DLA II skupinu ovo do sada nije istraženo. Ovaj rad ukazuje na potrebu za dodatnim istraživanjima na ovom području, te pretpostavlja da je i ovdje prisutna znatna sličnost s HLA sustavom. Genetička struktura DLA skupine II pokazuje ortolognu vezu s genima HLA II skupine, dok se genetička struktura prve skupine razlikuje od vrste do vrste. Polimorfizam je prisutan u puno većem stupnju kod DLA skupine II, iako se genetička struktura DLA skupine I pokazala također dosta kompleksnom; a to može mijenjati pravu sliku polimorfizma njenih gena. Pas predstavlja izvrstan model za istraživanja povezanosti autoimunih bolesti s HLA sustavom, no za zarazne bolesti ovo još nije prepoznato. Zbog specifičnosti DLA sustava u vidu visokog stupnja međupasminske varijabilnosti gena, proučavanje ovih povezanosti dodatno je otežano. Neke smjernice za buduća istraživanja bile bi formiranje grupa pasa prema pasminama, te uzimanje u obzir utjecaja pojedinačnih alela i haplotipova na kliničku sliku i druge odrednice bolesti. Utjecaj pojedinih alela zamijećen je kod koncentracije virusa u krvi, broja T-limfocita, kontrole infekcije, tijeka bolesti i težine kliničke slike kod HIV infekcija. U veterinarskoj medicini do sada nije provedeno niti jedno uspješno slično istraživanje na zaraznim bolestima pasa, iako bi ono vrlo vjerojatno bilo od izrazitog kliničkog značaja; gledajući po uzoru na istraživanja u humanoj medicini. Još jedno vrlo bitno kliničko područje u veterinarskoj medicini je odgovor na cijepni antigen. Slabiji cijepni odgovor povezivan je s pasminama rottweiler i doberman, te je ovo moguća posljedica njihove izrazito slabe varijabilnosti DLA sustava. Slabiji cijepni odgovor već je povezivan s određenim DLA II haplotipom kod etiopijskih vukova.