| Abstract | Procjenjuje se da acetabularni lomovi čine 12% odnosno 7% svih lomova zdjelice u pasa te mačaka. Glavni uzrok ovih lomova je automobilska nezgoda. Složen i sferičan oblik acetabuluma, velika količina snažnog mišićja i blizina velikih krvnih žila i živaca uvelike doprinose tome da se liječenje lomova acetabuluma s razlogom naziva jednim od najzahtjevnijih zahvata u veterinarskoj ortopediji. Prilikom prvog prijema životinje potrebno je isključiti ozlijede prsnih organa, organa trbušne šupljine i mekih tkiva zdjelične šupljine. Acetabularni lomovi dijele se prema lokalizaciji na kranijalne, centralne i kaudalne. Liječenje acetabularnih lomova u pasa i mačaka može biti kirurško ili konzervativno. Osim starosti i namjene životinje, opremljenosti klinike i iskustva kirurga ipak na odabir liječenja najviše utječe biomehanika loma, prisutnost dugih ozlijeda, suženje zdjeličnog kanala i starost loma. Zbog mišljenja da kaudalni dio acetabuluma manje sudjeluje u prenosu težine tijela, stabilni lomovi u tom području liječili su se konzervativnim putem. Novija istraživanja ovu tezu opovrgavaju te se smatra da lokalizacija loma više nema utjecaj u odabiru liječenja. Konzervativno liječenje temelji se na restrikciji kretanja, analgetskoj terapiji i nošenju imobilizacijskog povoja. Kirurško liječenje temelji se na postulatima stabilizacije intraartikularnih lomova. Savršena anatomska pozicija, stabilna fiksacija i rana pokretljivost nužni su kako ishod operativnog zahvata bio zadovoljavajuć. Sa životinjom u lateralnoj rekumbenciji i najčešće pristupom kraniodorzalnom i kaudodorzalnom aspektu bočnog zgloba s osteotomijom velikog trohantera učini se inspekcija acetbuluma te redukcija i unutarnja fiksacija fragmenata. Zbog specifične anatomske građe dorzalnog svoda acetabuluma, redukciju fragmenata moguće je postići upotrebom MRF-a. Metode unutarnje fiksacije uključuju korištenje acetbularne pločice, kortikalnih vijaka, kombinacije vijaka, žice i polimetilmetakrilata, rekonstrukcijske pločice, SOP pločice i zaključavajuće pločice. U slučajevima multifragmentalnih lomova acetabuluma gdje anatomska repozicija nije moguća treba uzeti u obzir ekscizijsku artroplastiku glave i vrata femura ili nakon djelomočne rekonstrukcije acetabuluma ugradnju totalne endoproteze kuka. |
| Abstract (english) | It is estimated that acetabular fractures account for 12% and 7%, of all pelvic fractures in dogs and cats. The main cause of these fractures is a car accident. The complex and spherical shape of the acetabulum, the large amount of strong muscles, the proximity of large blood vessels and nerves greatly contribute to the fact that the treatment of acetabular fractures is rightly called one of the most demanding procedures in veterinary orthopaedics. At the first reception of the animal, it is necessary to exclude injuries of the thoracic organs, abdominal organs and soft tissues of the pelvic cavity. Acetabular fractures are divided according to localization into cranial, central and caudal. Treatment of acetabular fractures in dogs and cats can be surgical or conservative. Apart from the age and purpose of the animal, the equipment of the clinic and the experience of the surgeon, the choice of treatment is mostly influenced by the biomechanics of the fracture, the presence of long injuries, narrowing of the pelvic canal and the age of the fracture. Due to the opinion that the caudal part of the acetabulum is less involved in the transmission of body weight, stable fractures in this area were treated conservatively. Recent research refutes this thesis and it is believed that the localization of the fracture no longer has an impact on the choice of treatment. Conservative treatment is based on restriction of movement, analgesic therapy and correct immobilisation. Surgical treatment is based on the postulates of stabilization of intraarticular fractures. Perfect anatomical position, stable fixation and early mobility are necessary for the outcome of the operation to be satisfactory. With the animal in lateral recumbence and with access to the craniodorsal and caudodorsal aspect of the lateral joint with osteotomy of the large trochanter, an inspection of the acetabulum and reduction and internal fixation of the fragments are performed. Due to the specific anatomical structure of the dorsal arch of the acetabulum, the reduction of fragments can be achieved by using MRF. Internal fixation methods include the use of an acetabular plate, cortical screws, a combination of screws, wire and polymethylmethacrylate, reconstruction plates, SOP plates, and locking plates. In cases of, for example, multifragmental fractures of the acetabulum where anatomical reposition is not possible, FHO should be considered or, after partial reconstruction of the acetabulum, implantation of a total hip endoprosthesis. |
