Abstract | U završnom radu Kvaliteta ruralnog područja, pobliže se obrađuje ruralni prostor u Republici Hrvatskoj. Prema tradicionalnoj definiciji, selo je naselje čije se stanovništvo pretežito bavi poljodjelstvom, stočarstvom ili ribarstvom., dakle tzv.primarnim djelatnostima. Dakako, u ruralnom prostoru živi i nepoljoprivredno stanovništvo. U suvremenom selu pogotovo, i to toliko da takva stanovništva može biti i više nego poljodjelskog. U Europi a tako i u Hrvatskoj, poljoprivreda je još češća kao način života nego kao način proizvodnje pa se i ruralna naselja mora promatrati više kao antropogegrafski fenomene nego kao oblik agrikolne naseljenosti. Ruralna naselja postaju, postepenim gubitkom poljodjelskog stanovništva, rezidencijalnim naseljima drugačije svrhe, kao što je turizam, i uopće sekundarnim rezidencijama gradskog stanovništva ili stanovništva koje se povuklo iz gradskih uvjeta, kad je to moglo i ako je moglo. Određivanje ruralnog područja ili ruralne sredine, danas je otežano zbog toga što se u različitim zemljama različito definira. Ruralno područje već dugi niz godina nastoje definirati sociolozi, geografi i ekonomisti. Prema dosadašnjim iskustvima za definiranje ruralnog područja koriste se obilježja kao što su: mali broj stanovnika, dominantno korištenje zemlje i šuma za opstanak ljudi, društvena struktura, običaji i seoski identitet. Za ruralna područja je karakteristično da se u njima izmjenjuju brojne različitosti krajolika: planina, kanala, rezervata, obala, poljoprivrednih zemljišta, rijeka, jezera, itd. Područja s navedenim različitostima su pogodna za razvoj turizma, odnosno može pružiti tursitima vrlo privlačna odredišta. Danas se odnos prema ruralnoj sredini potpuno promjenio. Ponovno se javlja težnja, koja se potvrđuje željama za susretom sa selom, ali i više sa širokim ruralnim prostrom i divljom prirodom. Strah od prirode, koja se smatrala opasnom je nestao, a izoliranost, opasnost i rizik sve više privlači današnjeg čovjeka koji lako svladava surovost prirodnog krajolika. Jednom riječi, tradicionalna su ruralna naselja ne samo pojedinačno, nego sva zajedno, spomenik kulture jer su bitnim i sastavnim dijelom krajolika. |
Abstract (english) | In final work Quality of rural area, i'm discribeing rural area of the Republic of Croatia. To tradicional definition vilage is a place, whose population is generaly working with agriculture, cattle farming and fishing-primary activitis. There is also non agricultural population. In modern vilages today is more non agricultural population. In Europe, as in Croatia, agriculture is a way of life, it's not all about production so we must watch rural places more like antropogeographicaly fenomen. Rural places become gradually degregaded by the farming population to rezidential places for a different purpose, such as tourism and secundary rezidences of the city population or the population who retreated from urban conditions when it could and if it could. Determing rural area or a rural envireonment today is difficult, because different countries define in different way. For a long time sociologists, geographers and economist are trying to define rural area. Today experiences of defining rural areas are characteristics for small population, dominate use of forest and land for survival of people, the social structure, customs and rural identity. For rural areas it is characterised by the diversity of landscapes, mountains and agricultural land, rivers, lakes exc. Areas with named differences are suitable for tourism development. It can provide tourists lot of beautiful destinations. Today people wait to go back to the villlages, but with more wider rural area and wild nature. Izolation, danger and risk is more attractive to today people who easily overcomes todays cruelty of a nature. In short-traditional rural places ar monument for culture because they ar considered importanat for landscape. |