U ovom radu navode se teorijska i praktična određenja o podlogama za suvremeni uzgoj trešnje. Trešnja je listopadno voćna vrsta iz porodice ruža. Trešnja razvija veoma snažno stablo do 15 metara visine. Osim za proizvodnju ploda, drvo trešnje je cijenjena sirovina za izradu namještaja i glazbenih instrumenata radi svoje tvrdoće. Uzgoj trešnje proširen je na svim kontinentima, a proizvodnja proširena od suptropskih do sub arktičkih područja. Najsjevernije točke uzgoja trešnje su obale sjevernog mora okolica Ulensvanga u Norveškoj (62°sjeverne zemljopisne širine) te u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi (51°sjeverne zemljopisne širine). Najveći svjetski proizvođač ploda trešnje je Turska koja proizvodi oko 500.000 tona. Od Europskih zemalja najveći proizvođač je Italija sa 131.000 tona ploda, a zatim slijede Španjolska, Ukrajina, Rumunjska, Rusija i ostale. U Hrvatskoj se trešnja uzgaja u obalnom prostoru, a posebno u području Istre, Ravnih Kotara, Kaštela, Poljica i Dolina Neretve te u kontinentalnom dijelu okolica Zagreba, Banija, područje Požege, Kutjeva i Orahovice te okolici Osijeka i Vukovara, Slavonskog broda, Bjelovara i Varaždina. Prednost u uzgoju ima obalni prostor zbog povoljnijih agroklimatskih čimbenika prostora. Trešnja za svoj uzgoj zahtjeva duboka, dobro drenirana i plodna tla. U uzgoju je zastupljen veliki broj sorta koje se mijenjaju svake godine, a u posljednjih dvadesetak godina intenzivno se radi i na selekciji novih podloga pogodnih za suvremene sustave uzgoja. U ovom radu ćemo prikazati klasične podloge za uzgoj trešnje kao i nove selekcije i polivalentne podloge za uzgoj. Kroz rad ćemo prikazati odabir određenih podloga s obzirom na planirani uzgojni oblik, rodnost, kompatibilnost i ostale bitne elemente proizvodnje trešnje.