Upisom u sudski registaar, društvo postaje zaseban pravni subjekt, odvojen od svojih članova. Osobnost članova društva ne smije se poistovjećivati s osobnošću društva, čak ni kada društvo ima jednog člana. Svaka od tih osoba ima vlastitu imovinu, vlastita prava i obveze te svaka zasebno može tužiti i biti tužena. Stoga se nakon upisa društva u sudski registar može govoriti samo o pravnim odnosima između društva i članova. Članovi u pravilu ne odgovaraju za obveze vjerovnicima. Iznimka je odgovornost koja se temelji na tome da članovi zlorabe okolnost da po zakonu ne odgovaraju za obveze društva. Navode se slučajevi u kojima članovi odgovaraju za spomenute obveze. Analiziraju se pretpostavke za odgovornosti i pravnu narav odgovornosti. Polazeći od toga da je riječ o odgovornosti za tuđu, a ne za svoju obvezu, zauzima se stajalište da na tu odgovornost treba primijeniti pravila koja važe za odgovornost solidarnih jamaca za obveze. Na to se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o solidarnim jamcima. Člana društva koji odgovara za obveze treba smatrati solidarnim jamcem za obvezu društva. Do te odgovornosti dolazi na temelju zakona pa je društvo i njegov član ne mogu isključiti ni ograničiti osim sporazumno s pojedinim vjerovnikom u pogledu odgovornosti za obvezu prema njemu. U iznimnim slučajevima kad članovi društva kapitala zlorabe okolnost da inače ne odgovaraju za obveze društva, nastaje njihova odgovornost za te obveze koja je solidarna (čl. 10. st. 3. ZTD-a). Riječ je o tzv. proboju pravne osobnosti. Je li takav osjećaj bezbrižnosti člana društva opravdan i (ako nije) kako i pod kojim uvjetima dolazi u obzir njegova odgovornost? Svrha ovog rada je dobiti odgovor na ovo pitanje.