Na prostorima Mediterana pa tako i Dalmacije uzgoj masline ima višestoljetnu tradiciju. Većina znanstvenika slaže se da je početak kontroliranog uzgoja masline počeo na području Male Azije u trećem tisućljeću prije Krista odakle trgovačkim putovima stiže u Europu. Prema novijim arheološkim istraživanjima na području Vranjica pokraj Splita u nedirnutom prapovijesnom sloju koje datira iz brončanog doba dovedeno u pitanje uvriježeno mišljenje da su maslinu na naše područje donijeli Grci prilikom kolonizacije pet stoljeća kasnije. Bez obzira na to što Grci nisu bili začetnici maslinarstva u Dalmaciji, neosporiva je njihova kasnija zasluga za širenje proizvodnje i tehnološkog napretka u maslinarstvu. Daljnji napredak maslinarstva poklapa se sa dolaskom rimske vlasti na naša područja te osnivanjem provincija Ilirik, Dalmacija, Liburnija. Na prostoru Rimskog Carstva jedno od najcjenjenijih maslinovih ulja bilo upravo naše, liburnsko. S propašću Rimskog Carstva i početkom seobe naroda nastupaju burna vremena, stradavaju mnoga antička središta na Jadranu, vinogradi i maslinici se zapuštaju te propadaju mnoga gospodarska zdanja za preradu maslina. Dolaskom Hrvata, koji su kao narod bili vješti u poljoprivredi, te s uspostavljanjem prve hrvatske kneževine tzv. Dalmatinske Hrvatske obnavlja se uzgoj vinove loze i masline te u suživotu s autohtonim stanovništvom nastavlja tradicija maslinarstva. Za opstanak maslinarstva tijekom srednjeg vijeka jedni od zaslužnijih bili su benediktinci. Na svojim bogatim posjedima najviše su cijenili uzgoj vinove loze te odmah iza nje masline. U mnogim benediktinskim samostanima duž obale nalazimo brojne dokaze o njegovanju maslinarstva u našim krajevima. Čak je i razdoblje mletačke uprave u Dalmaciji pogodovalo napredovanju i širenju maslinarstva pogotovo na srednjodalmatinskim otocima gdje je maslinarstvo bilo slabije razvijeno. Postojali su propisi o uzgoju maslina tako da je bila zabranjena sječa maslininih stabala, zadan obavezan broj stabala masline po jedinici obradive površine itd. U novijoj povijesti maslinarstvo u Hrvatskoj doživljava procvat u prvoj polovici XIX stoljeća. Grade se mlinice koje će prerasti u centre za proizvodnju ulja, sa radom počinju nova parna postrojenja za obradu maslina, osnivaju se zadruge itd. Taj napredak naglo je prekinut pojavom filoksere na vinovoj lozi u Francuskoj i Italiji. Austrijska vlast željna brze zarade na račun osakaćene konkurencije maslinike u svojim provincijama pretvara u vinograde. Francuska i Italija brzo se oporavljaju, dok je do početka pravog oporavka maslinika u Hrvatskoj prošlo cijelo jedno stoljeće. Maslinarstvo u Hrvatskoj danas bilježi nagli oporavak i napredak na zadovoljstvo proizvođača, ali prije svega i krajnjih potrošača.