Abstract | Pašnjačka vegetacija hrvatskog primorskog krša razvijena je dijelom u obliku suhih mediteranskih travnjaka, a dijelom u obliku prostranih kamenjarskih pašnjaka. Svi suhi mediteranski travnjaci i kamenjarski pašnjaci u Hrvatskoj spadaju u dva vegetacijska razreda: Festuco-Brometea i Thero-Brachypodietea.
Primarnu proizvodnost čini rast nadzemnih i podzemnih biljnih dijelova tijekom vegetacijske sezone. Ona ovisi o različitim ekološkim faktorima, kao npr. o klimatskim prilikama, karakteristikama tla, botaničkom sastavu, tipu i strukturi vegetacije, agrotehničkim zahvatima, te načinu gospodarenja i intenzitetu korištenja.
Većina mediteranskih pašnjačkih površina je degradirana ili zapuštena, a to je rezultat dugogodišnjeg intenzivnog i neracionalnog iskorištavanja, u prvom redu prekomjernom ispašom. Popravljanje stanja takvih pašnjaka moguće je postići primjenom optimalnog načina iskorištavanja, kontrolom nepoželjnih i bezvrijednih krmnih vrsta, nadosijavanjem i gnojidbom pašnjaka.
U bezvrijedne pašnjačke vrste se svrstavaju sve one koje se ispašom ne mogu iskoristiti u gospodarske svrhe. Ako se takve vrste previše prošire na pašnjaku onda one oduzimaju životni prostor, svjetlo i hranjiva poželjnim pašnjačkim vrstama. Tada se te vrste moraju suzbijati, a to se radi kontroliranim paljenjem, mehaničkim sredstvima, kemijskim sredstvima ili biološkim sredstvima.
Kako prirodno obnavljanje pašnjaka zahtijeva duži vremenski period, za njegov brži oporavak može se provoditi sjetva i nadosijavanje. S obzirom na cijenu koštanja tog zahvata, prije njegovog provođenja potrebno je utvrditi veliki broj čimbenika, a posebno treba obratiti pozornost na pogodnost površine za sjetvu, a zatim izabrati najpogodnije vrste za sjetvu na toj određenoj površini.
Kako je jedan od glavnih razloga niske proizvodnosti pašnjačkih zajednica ograničena opskrba hranjivima, gnojidba prirodnih pašnjaka je jedan od najučinkovitijih načina poboljšanja njihove proizvodnosti. Međutim, gnojidba se treba stručno izvoditi, jer zahtjevi za mineralnim gnojivima nisu isti na svim pašnjačkim površinama, i sve biljne vrste ne traže iste količine različitih hranjivih tvari. |