Sva živa bića su neodvojiv dio sredine u kojoj ostvaruju svoje životne cikluse. Ekologija kao disciplina o odnosima između organizama i sredine ima nesumnjiv značaj u suveremenom sustavu obrazovanja. Sadržaji iz ekologije uvode se ne samo u tijeku studiranja biologije, već i poljoprivrede, šumarstva, itd. Promjene koje čovjek unosi u životnu sredinu i moguće posljedice, nameću potrebu za upoznavanjem elementarnih ekoloških zakona na svim nivoima obrazovanja i kod svih obrazovnih profila. Potrebno je razviti osjećaj odgovornosti za okoliš, napose tlo kao jedinstveno, ograničeno, nezamjenjivo, neprenosivo nacionalno blago i prirodnu baštinu kojom on upravlja, a za posljedice štetnih utjecaja preuzima odgovornost. Zahvate u poljoprivredi, koji neprijeporno utječu na okoliš, treba pokušati učiniti održivim, dakle gospodarski, socijalno i etički prihvatljivim. “Kodeks za okoliš prihvatljivog gospodarenja” predstavlja suvremeno načelo na kojemu se temelji zaštita okoliša od zahvata u poljoprivredi. "Genetska raznolikost određene kulture izravno je povezana sa sposobnošću kulture da se prilagodi nepovoljnim klimatskim uvjetima, kao i različitim štetočinama i bolestima. Što je manja genetska raznolikost određene poljoprivredne vrste, veći je rizik da nova bolest može uzrokovati potpuno uništenje takve vrste na određenom području. Poljoprivredna područja omogućuju važna staništa za mnoge biljke i životinje u divljini. Kad su poljoprivredni zahvati održivo upravljani, mogu pomoći očuvanju i obnovi kritičnih staništa, zaštiti slivnih područja i poboljšanju zdravlja tla te kvalitete vode. Poljoprivreda danas zauzima oko trećinu kopna na planetu, a njome se bavi oko 2,5 milijarde ljudi. Poljoprivredna biološka raznolikost smanjuje se galopirajućom brzinom i to je prijetnja za sigurnosti hrane, upozorava Svjetska organizacija za hranu (FAO). Čovjek danas uzgaja nešto više od stotinu vrsta a kroz povijest ih je uzgajao od 7.000 do 10.000, prema različitim izvorima. Raznolikost se rapidno smanjuje i FAO upozorava da se tijekom 20. stoljeća izgubilo 75 posto poljoprivrednih vrsta. Preostale monokulture su zato manje otporne na bolesti i navale štetnika. Sinekologija je dio ekologije koja istražuje odnose životnih, prema tomu i biljnih zajednica prema okolišnim uvjetima, a proučava i uzajamne odnose članova određene sredine. Sinekologija proučava 2 skupine pitanja: 1) odnos biljnih zajednica prema staništu, koje uvjetuje postanak i razvoj, tj. život zajednica; 2) druga grupa pitanja je tzv. sinekologija rasploda, a to su fenomeni razmnožavanja, rasploda, širenja biljaka.