U aktualnim okolnostima kada su eksterni prometni troškovi u stalnom porastu i već sada dosežu gotovo 7,3% GDP Europske unije te kada u njihovom stvaranju cestovni promet sudjeluje sa više od 93%, a koje ne snose davatelji prometnih usluga nego država, nastaje problem sustavnog preusmjeravanja prometnog supstrata sa cestovnog prometa na druge ekološki i energetski održivije prometne grane, što implicira sve veće promjene u smjeru, kvaliteti i količini prometne potražnje za cestovnim prometom. Europska unija, kao i najveći dio njezinih država članica svakim danom sve više nastoje limitirati rad i razvoj ovakvog cestovnog prometa, što nameće potrebu utvrđivanja čim preciznijeg i pouzdanijeg razvoja stvarne prometne potražnje u cestovnom prometu kako bi se moglo istražiti, projektirati i aplicirati održivi rad i razvoj modernog cestovnog prometa u zadanim uvjetima. Budući da Europska unija pokušava ovaj problem rješavati putem sustavnog razvoja suvremenog intermodalnog prometnog sustava, koji podrazumijeva transport supstrata kroz povećavanje udjela elektrificirane željeznice i unutarnje plovidbe na oko 85% ukupnog kontinentalnog transporta, a smanjivanje cestovnog prometa na neizbježnih do 15%, davateljima usluga u cestovnom prometu predstoji složeni proces adaptacije tim zadanim okvirima, a što se može uspješno provesti isključivo putem istraživanja realne prometne potražnje kao baze za njegovim održivim upravljanjem. Razvojem suvremenog intermodalnog prometnog sustava cestovnom prometu značajno se limitiraju dulje prijevozne relacije, ali mu se otvaraju novi oblici i količine prometne potražnje koja dolazi iz neophodnog sudjelovanja u kombiniranom, bimodalnom, multimodalnom i modalor prometnom sustavu, koji bi trebali preventivno racionalizirati visinu eksternih pa i internih, odnosno ukupnih prometnih troškova svih grana prometa.