iječnik i psihoanalitičar Herbert Freudenberger prvi uveo pojam sindrom sagorijevanja ili burnout 1947. godine. Simptomi su iscrpljenost, glavobolje, poremećaji sna ili depresivno raspoloženje. Faktori rizika za sindrom sagorijevanja su visoko opterećenje i jednoličnost posla, neznatna priznanja i izostanak kolegijalne podrške kao i izostanak pozitivnih povratnih informacija. U prvom dijelu rada opisano je pojmovno određenje sindroma sagorijevanja, izvori i faze, dimenzije, dok je u drugom dijelu najveći naglasak na istraživanju sagorijevanja studenata koje je provedeno upitnikom. Istraživanje je napravljeno anketiranjem na uzorku od 86 ispitanika. Dobiveni rezultati pokazuju da se studenti uglavnom osjećaju emocionalno iscrpljeno. Kada je riječ o cinizmu, može se reći da su studentima uglavnom ispunjena njihova očekivanja u vezi studija. S aspekta akademske efikasnosti, studenti smatraju da učinkovito rješavaju problema i doprinose nastavi, te također su za vrijeme studiranja saznali mnogo korisnih informacija što su odgovorili studenti preddiplomskih stručnih studija i studenti specijalističkih diplomskih stručnih studija. Za vrijeme studiranja studenti se uglavnom ne osjećaju punim energije, što se može objasniti time da je riječ o studentima koji rade kontinuirano i povremeno tijekom godine. Istraživanjem se utvrdilo da studente djelomično opisuju neke dimenzije sindroma sagorijevanja, ali su zadovoljni ostvarenim uspjesima na fakultetu.