U svom ću radu ukratko opisati povijest i razvitak mjera zaštite bilja, te ukazati na potencijalne, već istraţene i funkcionalne mjere i preparate koje se mogu koristiti u skladu sa idejom ekološke poljoprivredne proizvodnje. Intenzivno korištenje nedovoljno istraţenih sintetičkih preparata kroz prošlo stoljeće uzrokovalo je ozbiljnu količinu nuspojava koje su u nekim slučajevima imale katastrofalne posljedice na lokalne ekosustave. Neke od tih nuspojava, kao što su razvitak rezistentnosti štetočinja, akumuliranje opasnih i štetnih tvari u okolišu i organizmima, te masovno umiranje korisnih organizama poput polinatora ili prirodnih neprijatelja dominantnih štetočinja, došlo je do velike potrebe za razvitkom novih, manje destruktivnih mjera i preparata za zaštitu bilja, odnosno biopesticida. Većina ovih ekološki prihvatljivih preparata, kao što su npr. mikrobni ili botanički pesticidi, koje ću navesti u radu fokusiraju se na tvari i proizvode biljnog porijekla, manje potentnosti i uţeg spektra djelovanja u odnosu na sintetičke pesticide. Kako bi alternativna zaštita bilja postigla zadovoljavajući uspjeh, osim preparata za zaštitu bilja, potrebno je poznavanje i kontinuirana, adekvatna primjena propisanih ili predloţenih bioloških, fizkalnih i agrotehničkih mjera. U radu ću opisati biopesticide dostupne na Hrvatskom trţištu i objasniti adekvatne mjere kojih bi se trebalo pridrţavati prilikom korištenja ovih preparata. Dodatno je istraţen pregled literature o mogućnosti zaštite maslina od ekonomski značajnih štetočinja korištenjem alternativnih metoda zaštite