Svaku organizacijsku jedinicu ili interesnu cjelinu sačinjavaju ljudi različitih obrazovnih profila, različitih svjetonazora, različitih ambicija za postizanje svojih osobnih ciljeva, različitih očekivanja i načina borbe za njihovo postizanje te različitih komunikacijskih vještina u procesima ophođenja među članovima organizacijskog sustava. Upravo značajne različitosti među ljudima, koji sudjeluju u funkcioniranju određenog organizacijskog sustava s ciljem postizanja pozitivnih poslovnih i drugih učinaka, nužno generiraju različite oblike i vrste međuljudskih sukoba ili konflikata, koji se mogu smatrati i tretirati negativnom pojavom koju je neophodno sprječavati, ali i strateškim resursom za postizanje još boljih poslovnih rezultata i permanentnog razvoja promatranog sustava. Pozitivna iskustva složenih organizacijskih sustava nedvojbeno pokazuju da međuljudski sukobi ili konflikti, koji su neizbježni i koji se javljaju gotovo spontano, predstavljaju izvrstan strateški resurs s kojim je neophodno potrebno stručno i sustavno upravljati na način da se ovaj značajni potencijal pretvori u korisnu energiju koja može donijeti izrazito dobre poslovne i druge rezultate na kraći i dulji vremenski rok za određeni organizacijski sustav, odnosno organizacijsku cjelinu.