| Abstract | Ciljanje inflacije postala je okosnica monetarne politike dijelom i zbog propasti njena
prethodnika, ciljanja deviznog tečaja tijekom valutne krize devedesetih godina prošloga
stoljeća. Nakon što je Novi Zeland inicijalno prihvatio 1990. godine monetarnu politiku
ciljane inflacije, ona je postala izbor većeg broja središnjih banaka u industrijskim
ekonomijama (Kanada, UK, Švedska, Finska, Australija, Švicarska, Norveška, Island, Izrael,
Čile i drugi) i u tranzicijskim zemljama (Češka, Poljska, Mađarska). Ciljanje inflacije svodi se
na to da središnja banka izrađuje projekciju buduće putanje inflacije, projekcija se uspoređuje
sa stopom inflacije koja je cilj, a zatim razlika između prognoze i cilja određuje prijeko
potrebno prilagođavanje instrumenata monetarne politike. Bez obzira na specifičnost
hrvatskog monetarnog sustava koji karakterizira visoka razina euriziranosti gospodarstva,
valja propitati institucionalne uvjete i dosadašnje rezultate politike ciljane inflacije u drugim
zemljama i procijeniti poziciju Hrvatske u tom smislu, a u nadolazećem razdoblju. Veliki udar
ciljane inflacije dogodio se u rujnu 2008., kad je postalo jasno da središnje banke koje su se
oslanjale na ciljanje inflacije nisu dovoljno pozornosti posvetile rastu cijena imovine.
Praktični događaji u svijetu poslije krize pokazuju da se umjesto dotadašnjeg fokusiranja
samo na visinu stope inflacije preko koncepta ciljanja inflacije, naglasak dao na stimuliranje
gospodarskog rasta i zaposlenosti. Ovo je zapravo više preformulirani koncept ciljane
inflacije kakav danas postoji u većini središnjih banaka vodećih ekonomija u svijetu. |
| Abstract (english) | Inflation targeting has become the cornerstone of monetary policy partly due to the collapse
of its predecessor, targeting the foreign exchange rate, during the currency crisis of the
nineties of the last century. After New Zealand initially adopted monetary policy targeting
inflation in 1990, it became the choice of a larger number of central banks in industrial
economies (Canada, UK, Sweden, Finland, Australia, Switzerland, Norway, Iceland, Israel,
Chile and others) and transition countries (Czech Republic, Poland, Hungary). Inflation
targeting focuses on the central bank's projection of the future inflation path, the projection
being compared with the inflation rate that is the target, and then the difference between the
forecasts and the targets determines the necessary adjustment of the monetary policy
instruments. Regardless of the specificity of the Croatian monetary system, which is
characterized by a high level of eurizisation of the economy, it is necessary to ask for the
institutional conditions and results of the targeted inflation targeting in other countries and to
assess the position of Croatia in the coming period. A major hit inflation targeting came in
September 2008, when it became clear that central banks that relied on inflation targeting did
not pay enough attention to asset price growth. Practical events in the post-crisis world show
that instead of focusing on inflation at the height of the inflation rate, the emphasis has shifted
to stimulating economic growth and employment. This is, in fact, a more pre-shaped concept
of targeted inflation as it currently exists in most of the leading central banks of the world's
largest economy. |
