| Abstract | Strateška kultura je definirana kao posebna sigurnosna i vojna vizija, koja je postala utjecajna za donosioce politika. Usprkos tome što je pojam strateške kulture nastao za vrijeme Hladnoga rata, proučavanje veze između nacionalne kulture i strategije ostalo je skromno. Interes za utjecaj kulturnih osobnosti na sigurnost našao je plodnije tlo za raspravu u međunarodnom okružju po njegovom završetku odnosno 90-ih godina prošlog stoljeća. Razvitak strateške kulture uključuje proces oblikovanja i implementacije dugoročnih planova i politika koje definiraju pristup države nacionalnoj sigurnosti, obrani i vanjskim odnosima. Ova kultura obuhvaća niz elemenata, uključujući povijesna iskustva, geopolitičke ciljeve, društvene vrijednosti i institucionalne kapacitete.
Neke od zemalja koncentrirane su na razvoj kapaciteta pomoću kojih bi mogli projicirati moć izvan svojih granica. Drugi je pak pristup onaj u kojemu države u skladu sa svojim ekonomskim, financijskim i tehnološkim ograničenjima ili s obzirom na zemlje u susjedstvu, svoj fokus stavljaju na obrambeni aspekt odnosno na zadržavanje samostalnosti i suvereniteta unutar svojih granica. U radu su prikazane strateške kulture članica inicijative tri mora, i to redom Poljske, Mađarske i Rumunjske. Prikazan je i povijesni presjek političkog stanja u Hrvatskoj od Prvog svjetskog rata do danas, te su navedeni ostvareni nacionalni interesi i ciljevi za budućnost.
Iako su važni vanjski ciljevi većinom ostvareni, Hrvatska sada mora usmjeriti svoje napore na unutarnji razvoj. Hrvatska je suočena s brojnim izazovima, ali uz pravilno usmjerene strateške prioritete, može ostvariti održiv i dugoročan razvoj koji će koristiti svim građanima. Takav pristup omogućava Hrvatskoj da bolje iskoristi svoje prirodne resurse i ljudski potencijal, stvarajući stabilnu i prosperitetnu budućnost, koja je od ključne važnosti za razvijanje strateške kulture u budućnosti, jer samo jaka stabilna suverena i samostalna država sa jakom industrijom i stabilnom ekonomijom te stabilnom populacijom, može gledati u budućnost i planirati dugoročno. |
| Abstract (english) | Strategic culture is defined as a distinct security and military vision that has become influential for policymakers. Despite the concept of strategic culture emerging during the Cold War, the study of the relationship between national culture and strategy has remained modest. Interest in the impact of cultural characteristics on security found more fertile ground for discussion in the international environment after its end, particularly in the 1990s. The development of strategic culture involves the process of shaping and implementing long-term plans and policies that define a country's approach to national security, defense, and foreign relations. This culture encompasses a range of elements, including historical experiences, geopolitical goals, social values, and institutional capacities.
Some countries focus on developing capacities that allow them to project power beyond their borders. Another approach is where states, in accordance with their economic, financial, and technological constraints or considering neighboring countries, focus on the defensive aspect, that is, maintaining independence and sovereignty within their borders. The paper presents the strategic cultures of the Three Seas Initiative members, specifically Poland, Hungary, and Romania. It also provides a historical overview of the political situation in Croatia from World War I to the present and outlines the achieved national interests and goals for the future.
Although most external goals have been achieved, Croatia must now direct its efforts towards internal development. Croatia faces numerous challenges, but with properly directed strategic priorities, it can achieve sustainable and long-term development that will benefit all citizens. Such an approach allows Croatia to better utilize its natural resources and human potential, creating a stable and prosperous future, which is crucial for developing strategic culture in the future. Only a strong, stable, sovereign, and independent state with a robust industry, stable economy, and stable population can look to the future and plan long-term. |
