Donošenje poslovnih odluka predstavlja mjeru sposobnosti menadžera koji često takvom izazovu ne odgovaraju na pozitivan način. Kao glavni problem ističe se nepoznavanje načina donošenja poslovnih odluka menadžera koji se rukovode trenutnom situacijom te ne pridaju pozornost potencijalnim rizicima koji mogu destabilizirati poduzeće upravo zahvaljujući pravodobnom ne reagiranju na potencijalne probleme. U prilog navedenom ide i okolina koja uvjetovana brzim promjenama kreira nesigurnost. Menadžeri trebaju ozbiljno shvatiti da donošenje odluka u uvjetima krize nije bezazlen proces koji je sastavan dio njihovih dnevnih zadataka. Pokazalo se kako je određeni broj poduzeća iskoristio krizne situacije koje mogu biti uvjetovane općim ekonomskim pojavama ili unutarnjeg karaktera te ih okrenuo u svoju korist. Također potrebno je uspostaviti određena pravila ponašanja koja se odnose na medije prilikom izvještavanja o kriznim situacijama. U potpunosti se treba zabraniti iznošenje netočnih i nepotpunih informacija samo kako bi se skrenula pozornost na određen subjekt. Prije bilo kakvih zabrana menadžeri ili osobe koje oni ovlaste za odnose s javnošću su dužni iznositi činjenice ukoliko su krizne situacije uvjetovane njihovim nedovoljno analiziranim odlukama. Menadžeri moraju obratiti pažnju na pred krizno i post krizno razdoblje te čak i tada informirani unutarnju i vanjsku javnost o potencijalnim problemima odnosno rješenjima i ishodu situacije. Istaknuta hijerarhija komunikacije te samo priznavanje problema u većini slučajeva pozitivno doprinosi daljnjem rješavanju kriznih situacija. Kako bi se spriječila iznenadna pojava krize također je važno provoditi opsežne analize tržišta te opće kohezije unutar poduzeća. Cilj rada je ukazati na potrebu pravovremenog odlučivanja te uspostavljanja učinkovite hijerarhije komunikacije u uvjetima krize kako bi se spriječilo samo produbljivanje krize.