U ova napredna i moderna vremena svjedoci smo tome kako se stigma pridodaje više-manje svakoj od duševnih bolesti, kao i ljudima koji su njome povezani, a ponajviše samim duševnim bolesnicima te uz njih i njihovim obiteljima, psihijatrima, ustanovama itd. To je jedan od razloga zašto se duševni bolesnici rijetko javljaju psihijatru ili psihologu samovoljno. Takav je stav posljedica predrasuda, stereotipa i tradicije. Cilj istraživanjabio je ispitati kakvi su stavovi studenata sestrinstva na Visokoj tehničkoj školi u Bjelovaru prema osobama koje su oboljele od duševnih bolesti. Ispitalo se kakva su njihova dosadašnja iskustva u kontaktu s duševnim bolesnicima, kao i smatraju li duševne bolesnike agresivnima i opasnima te imaju li u sebi određenu dozu straha prema tim ljudima.Anketirana su ukupno 72 studenata. Istraživanje je pokazalo da većina studenata sestrinstva VTSBJ nema problem u ostvarivanju kontakta s oboljelima od duševnih bolesti. Većina također nikada nije imala neugodna iskustva koja bi utjecala na njihov stav. Smatraju da su osobe oboljele od duševnih bolesti bespravno diskriminirane i da su vrlo često zakinute za svoja osnovna ljudska prava. Može se zaključiti da u sestrinskoj praksi, iako u manjini, još uvijek postoji određeni postotak ljudi koji se, moglo bi se reći, i dalje vodi onim što je često u stigmatizaciji.Stoga je potrebno da zdravstveni djelatnici koji provode najviše vremena uz pacijente i imaju uvid u kompleksnost kako same bolesti tako i cjelokupnog procesa liječenja, budu ti koji će svojim znanjem i svojim iskustvom otkloniti pogrešno usvojene stavove u zajednici.