Hipovolemijski šok je životno ugrožavajuće stanje koje se javlja uslijed smanjenja volumena cirkulirajuće krvi, što dovodi do nedovoljne perfuzije tkiva i organa. Ovo stanje može biti uzrokovano krvarenjem, dehidracijom ili gubitkom tekućine, a njegovo pravovremeno prepoznavanje i zbrinjavanje u izvanbolničkim uvjetima ključno je za preživljavanje pacijenata. Ovaj rad istražuje i analizira metode zbrinjavanja hipovolemijskog šoka u izvanbolničkoj hitnoj službi, s posebnim fokusom na identifikaciju etiologije i patofiziologije, kao i razvoj optimalnih postupaka za procjenu i terapijski pristup. Zbrinjavanje se zasniva na nadoknadi izgubljene tekućine. Kontrola krvarenja, bilo putem direktnog pritiska na ranu, kompresivnog zavoja ili podvezivanja, sprječava daljnji gubitak krvi i pomaže u održavanju cirkulacije. Primjena visokog protoka kisika osigurava dovoljnu oksigenaciju organa i tkiva, čak i kada je volumen krvi smanjen, dok antifibrinolitici kao što je traneksamična kiselina mogu smanjiti smrtnost i potrebu za transfuzijom krvi. Multidisciplinarni pristup i dobra komunikacija među službama ključni su za učinkovito zbrinjavanje pacijenata. Priprema za transport, uključujući stabilizaciju pacijenta i brzi transport u bolnicu, osigurava pravovremenu medicinsku skrb i smanjuje rizik od komplikacija. Ovaj rad pruža sveobuhvatni pregled trenutnih protokola i preporuka za zbrinjavanje hipovolemijskog šoka, s ciljem unapređenja prakse i poboljšanja ishoda liječenja pacijenata u hitnim situacijama. Kroz analizu aktualnih istraživanja i praksi, rad nastoji povećati svijest o važnosti pravovremene intervencije i edukacije medicinskog osoblja kako bi se osigurala najviša razina skrbi za pacijente.