Komunikacija u zdravstvu ključna je klinička vještina neophodna za učinkovitu kliničku dijagnozu, donošenje odluka o liječenju i postizanje optimalnih ishoda za pacijente. Postoji značajna pozitivna povezanost između komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika i sposobnosti pacijenata da razumiju, prisjete se i slijede medicinske preporuke, sami upravljaju kroničnim bolestima i usvoje preventivna zdravstvena ponašanja. Hospitalizacija je stresan događaj za dijete i obitelj te može biti traumatično iskustvo ako se ne riješi učinkovito. Skrb usmjerena na obitelj holistički je pristup planiranju, pružanju i evaluaciji zdravstvene skrbi koji se temelji na obostrano korisnim partnerstvima između obitelji i pružatelja zdravstvenih usluga koji prepoznaju važnost svih članova obitelji u životu hospitaliziranog djeteta. Kada su roditelji uključeni u skrb o svojoj djeci, s njima se konzultira i uključeni su u sve odluke o liječenju njihove djece te su više uključeni u pružanje kliničke skrbi. Kako bi pružanje zdravstvene skrbi bilo kvalitetno, bitna je uspješna i učinkovita komunikacija između zdravstvenih djelatnika i pacijenata te obitelji. Ukoliko je prisutna neodgovarajuća komunikacija prilikom pružanja zdravstvene skrbi, njeni medicinski troškovi se povećavaju, kao i negativni zdravstveni ishodi pacijenata. Stoga je poticanje jasne, suosjećajne i kulturno osjetljive komunikacije ključno za poboljšanje kvalitete skrbi, povećanje sigurnosti pacijenata i promicanje pozitivnih zdravstvenih ishoda. Komunikacija medicinske sestre s roditeljima pacijenata, posebno na pedijatrijskim odjelima, ključna je za pružanje učinkovite skrbi i osiguravanje da su roditelji informirani i suradljivi. Koriste se različite vrste komunikacije ovisno o situaciji, potrebama roditelja i ciljevima medicinske sestre. Edukacija o komunikaciji i vježbanje komunikacijskih vještina pomaže u izgradnji odnosa povjerenja između zdravstvenih djelatnika i pacijenta i njihovih obitelji te omogućuje bolje razumijevanje problema pacijenta. Samo s dobrim zajedničkim razumijevanjem i zajedničkim planom upravljanja mogu se postići željeni rezultati učinkovite komunikacije. Nedostatak komunikacijskih vještina u osjetljivim situacijama također povećava stres zdravstvenog osoblja i uzrokuje sagorijevanje na radnom mjestu. Važno je da obuka komunikacijskih vještina bude teorijski i empirijski utemeljena, te da se postojeće vještine mogu pouzdano i valjano procijeniti.