Nekrotizirajući enterokolitis (NEK) predstavlja kirurški hitno stanje u novorođenačkoj dobi s mogućim katastrofičnim posljedicama. Nedonoščad vrlo niske porođajne težine su u najvećem riziku od nastanka bolesti, poglavito ukoliko su identificirani genetski i okolišni čimbenici rizika. Lokalna mikrobna flora ima važnu ulogu u ranoj životnoj dobi kako bi se smanjio rizik od nastanka NEK – a. Dojenje također ima protektivnu ulogu. Bolest je karakterizirana infekcijom, upalom i ishemijom crijeva koja može zahvatiti mali segment crijeva ili većinu crijeva. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih, biokemijskih i radioloških značajki, a ukoliko dođe do perforacije crijeva postavlja se indikacija za kirurškim zahvatom. Ukoliko konzervativne metode liječenja zakažu, indicirana je laparotomija koja ima za cilj resekciju nekrotičnog crijeva i očuvanje duljine crijeva. Komplikacije uključuju strikture, stomu, sindrom kratkog crijeva i slabiji neurološki ishod. Preventivne mjere uključuju upotrebu probiotika i poticanje na upotrebu majčina mlijeka, odnosno na dojenje. Primjena procesa zdravstvene njege u provođenju zdravstvene njege djeteta s nekrotizirajućim enterokolitisom omogućuje individualan pristup djetetu i izbor najprikladnijih intervencija. Važno je da medicinska sestra poznaje bolest, njene specifičnosti, poglavito simptomatologiju i komplikacije kako bi znala pravodobno intervenirati.