Shizofrenija je psihička bolest koja djeluje na psihičke, fizičke i socijalne funkcije oboljele osobe. Napredovanjem bolesti oboljeli postaje nesposoban za rad, a kasnije i za odlučivanje i brigu o sebi. Narušena je kvaliteta života. Iako uzrok shizofrenije nije sasvim jasan veliku ulogu u nastajanju ima genetika i promjenjeni kemijski procesi u mozgu. Shizofrenija se u najviše slučajeva pojavljuje između 18. i 24. godina kod muškaraca i 25. i 34. godine kod žena. U tim godinama oboljele osobe još uvijek idu u školu ili su radno aktivne. Postavljanje dijagnoze je vrlo složeno, a kada se dijagnoza utvrdi proces prihvaćanja stanja za bolesnika i njegovu obitelj može biti izrazito težak osobito ako svakodnevno nailaze na diskriminaciju i stigmatizaciju okoline. Stigmatizacija može biti jedna od prepreka u napredovanju u procesu liječenja. Bolesnik prestaje uzimati lijekove jer ne želi da drugi saznaju za njegovu bolest. Zbog straha i nelagode koju doživljava psihoterapijske i socioterapijske metode mogu biti neučinkovite ili ih može potpuno odbijati. Samim time rizikuju ponovno pogoršanje bolesti, a ako su pogoršanja češća i invalidnost nastupa brže. Uloga medicinske sestre je da svojim znanjem i vještinama educira bolesnika o bolesti, stvori s bolesnikom povoljan terapijski odnos i svojim intervencijama djeluje na bolesnika i njegove probleme kako bi se oni otklonili i u konačnici što duže očuvala radna i poslovna sposobnost. Terapijska komunikacija mora biti zasnovana na povjerenju, podršci, aktivnom slušanju i prihvaćanju. Kvalitetnim i profesionalnim pristupom može se dobiti povoljan terapijski učinak i napredovanje u liječenju.