Karcinom larinksa je teška maligna bolest kod koje je dokazana povezanost između povećanog oboljena i pušenja cigareta. Češća je pojava ove bolesti kod muškaraca, nego kod žena. Bolest se javlja u starijoj i srednjoj životnoj dobi, međutim nije isključena mogućnost da se javi i kod mlađih osoba. Kod težih oblika karcinoma lakrinksa metoda liječenja je totalna laringektomija, koja je radikalna vrsta krurškog liječenja, nakon koje pacijent ostaje bez grkljana. Gubitak larinksa znatno utječe na kvalitetu života i govora pacijenta, jer on ostaje bez govorne sposobnosti. Čim se utvrdi indikacija za totalnu laringektomiju kao idealnu metodu liječenja, treba početi razmatrati o tome koju će vrstu govora pacijent odabrati nakon operacije. Mogućnosti koje mu se pružaju su ezofagealni govor, traheoezofagealna ugradnja govorne proteze te elektrolarinks. Uloga je medicinske sestre neizostavna zbog toga što je često ona ta koja nakon postavljanja dijagnoze ima ulogu socijalnog radnika i rehabilitatora. Ona je prva kojoj se bolesnik i obitelj obraćaju i govore o svojim problemima i nejasnoćama u vezi liječenja i rehabilitacije. Vrlo je bitno da se bolesnik što prije učlani u klub laringektomiranih osoba, po mogućnosti odmah nakon operacije. Klub bolesniku pruža mogućnost brže i kvalitetnije rehabilitacije govora, pošto će tamo pronaći potporu i savjete od strane poduprirajućih članova odnosno liječnika, logopeda, medicinskih sestara te također ostalih članova sa istom problematikom. Istraživanje „ Mogućnosti rehabilitacije govora nakon totalne laringektomije kod članova Kluba laringektomiranih Bjelovar“ obuhvaća retrogradnu analizu dokumentacije članova kluba laringektomiranih osoba u Bjelovaru koje je provedeno na 54 redovna člana od kojih je 51 muških i 3 ženske osobe, te telefonski intervju sa 20 članova kluba. Na osonovi dobivenih rezultata zaključak je da klub laringektomiranih osoba znatno dobrinosi u kvalitetnoj rehabilitaciji govora. Koju će metodu govora odabrati je kod svakog bolesnika individualno.